Vezani članci
TEMA TJEDNA: NOVA MIGRANTSKA KRIZA (I.)
USPOREDNI INTERVJU
Ideja raspodjele migranata, odnosno kvota po državama članicama, sada je očito mrtva. Većina neslaganja usredotočuje se na to tko bi se trebao brinuti o migrantima kada stignu i koliko dugo. Prema važećim pravilima EU-a migranti se moraju prijaviti za azil u europskoj zemlji u koju dolaze. To je značilo da su Grčka i Italija nosile veći dio tereta.
No, neke zemlje - posebno Mađarska i Poljska - odbile su poštovati sve migrantske kvote koje se dijele među europskim narodima. Više od milijun ljudi, uglavnom Sirijaca koji su pobjegli iz rata, ušlo je u Europu 2015. godine, preplavljujući Grčku i Italiju te iznenadilo Njemačku koja je primila stotine tisuća izbjeglica. Njihov dolazak zategnuo je odnose među susjedima u EU i potaknuo protumigrantske osjećaje, osobito u središnjoj i istočnoj Europi. Sada Talijani inzistiraju na tome da ostatak EU-a preuzme veći teret prihvaćanja izbjeglica, kao i pregovaranje s domicilnim državama migranata kako bi se vratili oni migranti koji ne ispunjavaju uvjete za azil. No, bez jasnog paneuropskog pravilnika to se neće dogoditi. Na ministarskom se sastanku u Luxembourgu, doduše, predvidjelo kako će novi europski sustav azila biti uspostavljen iduće godine, a tražitelji azila čiji su zahtjevi odbijeni mogli bi biti poslani u zemlju “koja nije na popisu želja migranata”, većinom u najbližu sigurnu zemlju njihovoj domovini.
BOSANSKO ŽARIŠTE
Gdje je porast broja ulazaka izbjeglica najočitiji?
- Valovi doseljavanja donekle su stabilni. U prvih nekoliko mjeseci 2018. godine ukupan broj dolazaka u EU padao je, uglavnom zbog 78-postotnog pada migranata koji su krenuli prema Italiji. Ipak, dolasci u Španjolsku porasli su za 50 posto u istom razdoblju u odnosu prema 2017., a u Grčkoj je porast iznosio 161 posto u odnosu prema prošloj godini. Bugarski prijedlog osuđen na propast najnoviji je u dugoj liniji pokušaja rješavanja problema (nizozemske, slovačke, malteške i estonske vlade... sve su pokušale donijeti rješenje, ali su u tome bile neuspješne). U najnovijim nacrtima bugarskog prijedloga zemlje bi bile odgovorne samo za migrante tijekom prvih osam godina nakon registracije tražitelja azila i bilo bi teže podnijeti zahtjev za azil u drugim zemljama. No, Italija i druge mediteranske zemlje kažu kako je osam godina još uvijek predugo i žele da se smanji na dvije godine. I to je samo jedan od problema. Talijani bi također željeli vidjeti više pomoći od EU-a kada se “obični” migracijski tokovi pretvore u hitne slučajeve. U svemu tome svoju ulogu ima i Turska. EU je postigao dogovor s Turskom 2016. godine koja je znatno smanjila broj novih dolazaka na susjedne grčke otoke. Međutim, Erdogan može jednostrano prekinuti taj dogovor, koji sa sobom nosi i povlastice turskim građanima u pogledu liberalizacije viznog režima. Trebamo i dogovor s Tunisom, pa ljudi koji odlaze iz Libije mogu se spasiti na moru i vratiti u Tunis.
Može li se dogoditi novi, masovniji migrantski val, i o čemu to najviše ovisi?
- Očito je u Grčkoj došlo do povećanja broja migranata, što sa sobom nosi i mogućnost većeg migrantskog vala. Ipak ne vjerujem da bi se mogla ponoviti 2015. godina. Tada je to kretanje ljudi bilo bar djelomično organizirano i potpomognuto. Zemlje na toj ruti, od Grčke, preko Makedonije i Srbije, do Hrvatske i dalje prema Austriji i Njemačkoj imaju veliko iskustvo i neće ponoviti pogreške koje su napravljene u nekim od tih zemalja prije nekoliko godina. Pitanje je samo koliko će Atena moći primati izbjeglica te kako će se nositi s ilegalnim prelascima granica. Očito sve više migranata gleda i na Bosnu i Hercegovinu kao koridor prema Zapadu. Stotine muškaraca, žena i djece spavaju u parkovima u Sarajevu i drugim gradovima, mahom u zapadnoj Bosni, koja graniči s Hrvatskom. Lokalni dužnosnici u tim gradovima pozvali su središnju državu na djelovanje jer se turistička sezona zagrijava i u Sarajevu i nedostaje im kapacitet za smještaj migranata. Tako, dvije godine nakon zatvaranja tzv. Balkanskog puta za migrante, Bosna je postala kao alternativni put, počevši od Turske preko Grčke i Albanije preko Crne Gore, a atraktivna je i za migrante koji su zapeli u Srbiji. Središnja vlada u Sarajevu zadužila je tijelo za koordinaciju migracija da poduzme mjere za sprečavanje ilegalnog “prijenosa” migranata, nakon što je policija uhitila više od 20 ljudi ranije ovog tjedna osumnjičenih za krijumčarenje do 200 migranata u EU. Vlasti kažu da je gotovo 1200 imigranata uglavnom iz Sirije, Pakistana, Libije i Afganistana ušlo u Bosnu od početka 2018. godine, a mnogi su bili presreteni na granici. Upozorili su kako se siromašna Bosna ne može nositi s velikim porastom broja doseljenika. Broj migranata koji ulaze u Bosnu iz Srbije i Crne Gore ubrzano raste: 458 je ušlo u zemlju od početka godine, u usporedbi sa 754 u cijeloj 2017. godini, prema podacima koje daje bosanska granična policija. Prema službenicima imigracijskog ureda, migranti se zaustavljaju u Bosni na dvije do tri noći prije nastavka putovanja prema zapadnoj Europi. Velika većina migranata dolazi iz Sirije, Afganistana i Alžira. Nedavno su se u Ilidži u južnom Sarajevu počele organizirano stvarati grupe pomoći uz potporu nevladine udruge Pomozi.ba. U Velikoj Kladuši, Bihaću, Trebinju, Zvorniku, Bijeljini u drugim dijelovima Bosne, gdje su lokalni stanovnici pružali pomoć i sklonište u svojim domovima, ujedno se mnogo govori i o pokušajima prelaska granice. Stoga je izazov Hrvatskoj kako da zaštiti svoje granice koje su mahom negostoljubive krške planine i velike rijeke. Nije pitanje ovdje samo ilegalni prelazak već i opasnost s kojima se ti ljudi suočavaju od utapljanja u Savi i Uni, miniranog područja, negostoljubljivog vremena u dinarskom lancu i slično. Prema tome, Sarajevo i Zagreb trebali bi jače raditi na svojem povezivanju u tom području, pri čemu samo Bosna i Hercegovina ima potrebu za bar još 520 pograničnih policajaca koji će kontrolirati prelazak granice i zaustavljati nezakonita kretanja. Od početka ove godine bosanskohercegovačka policija zaustavila je 1754 migranata u nezakonitom prelasku granice u Europsku uniju.
VOJNA POTPORA
Orban je rješenje našao u zatvaranju granice. Može li se i treba li se tako postaviti i RH?
- Zatvaranje granice poput mađarskog slučaja u Hrvatskoj složenije je zbog dužine granice prema Srbiji, BiH te Crnoj Gori, a topografija graničnog terena još više otežava ovaj proces. Mišljenja sam kako regionalne zemlje moraju jače surađivati i stvoriti jedinstven stav u ovom regionalnom opsegu. Umjesto toga javljaju se napetosti, osobito od strane austrijske vlade u kojoj sjede i krajnji desničari poznati po protuimigrantskim stavovima. Austrijanci traže od Hrvatske slanje vojske na granicu, a reakcija Hrvatske bila je opravdana: Beču treba objasniti da smiri svoje strasti i postane konstruktivni partner. Hrvatska ima dovoljno pogranične policije koja uspješno nadzire vanjsku granicu EU-a (oko 6100 policajaca na granicama je prema Srbiji, BiH i Crnoj Gori). Međutim, Hrvatska je također potpisnik Srednjoeuropske obrambene inicijative. Prošle se godine u Pragu, na donošenju ove inicijative, uključio i članak koji pruža zajedničku vojnu potporu na granicama ako započne novi migracijski val. Prema tom planu, šest srednjoeuropskih država može iskoristiti svoje obrambene snage zajedno i blokirati sve granice prema jugoistoku.
Hrvatska ima bolju inicijativu koja se sastoji od obučavanja i osnaživanja policijskih snaga u BiH, Albaniji, Crnoj Gori i Makedoniji. Uz pomoć Europske komisije, redarstvene snage ovih zemalja bolje će se upoznati sa značenjem pogranične kontrole i upravljanja granicama, što će im ujedno biti i ispit u približavanju članstvu u Europskoj uniji.
Ulazak u Schengen prioritet je za Hrvatsku, no što to zapravo znači kad je riječ o migrantima?
- Malo toga bi Schengen promijenio, osim što bismo imali više protokola na granici kao i mogućnost više pomoći ostalih članica Schengena. Kako god bilo, moramo shvatiti jednu ključnu stvar - migracije su stari povijesni fenomen i nema povijesnog razdoblja bez velikih migracija. To je u određenom smislu povijesno-sociopolitička datost koju ne možemo izbjeći. Svijet je u permanentnim migracijama. I ove migracije ne mogu se nikako zaustaviti. Jedino je pitanje hoće li europske zemlje biti dovoljno sposobne integrirati migrante u svoja društva i kako će kontrolirati te migracijske tokove. U tome se zemlje EU-a ne slažu i pate od nedostatka zajedničkog stava. Hitno je potrebno napraviti jasan i svima prihvatljiv srednjoročni pa i dugoročni plan migracija u Europu, jer migracija izbjeglica i prognanika iz ratnih područja, kao i migracija ekonomski ugroženih, samo je početak. Klimatske promjene potisnut će mnoge s područja ekvatorskih zemalja i suptropskih država prema sjeveru. Stoga je potrebna dugosežna strategija naseljavanja koja se mora brinuti i o europskim vrijednostima, tradiciji i načinu života.(D.J.)
DR. SC. VEDRAN OBUĆINA
Politolog, pročelnik je Odjela za Tursku i Bliski istok na Institutu za europske i globalizacijske studije
IVICA ČUTURA
PSIHOZA NELAGODE
Nedavni incident koji se dogodio kod Donjeg Srba, kada je policija pucnjima iz vatrenog oružja pokušala zaustaviti kombi, za koji se ispostavilo da krijumčari migrante, ponovo je skrenuo pozornost hrvatske javnosti na problem migrantske krize. Nakon što je navedeni kombi već probio dvije policijske blokade ne želeći se zaustaviti, policija je uporabila vatreno oružje pucajući u gume kako bi zaustavila vozilo u bijegu. Nažalost, u kombiju se nalazilo 29 ilegalnih migranata od kojih je ranjeno dvoje maloljetne djece. Navedeni slučaj upozorava da se sve intenzivnije otvara nova ruta ilegalnog kretanja migranata na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom nasuprot Unsko-sanskog kantona.
Podatci bosanskohercegovačke Službe za odnose sa strancima kazuju da je od početka godine registrirano više od 6500 migranata koji su ušli u zemlju, a prema vladi Unsko-sanskog kantona kroz njihovo je područje prošlo oko 2500 osoba, poglavito kroz Bihać i Veliku Kladušu. U kantonalnom ministarstvu unutarnjih poslova trenutno je evidentirano više od 600 osoba u Bihaću te u Velikoj Kladuši oko 350 migranata. Vlada Unsko-sanskog kantona u sljedećem razdoblju planira smjestiti migrante na dvije lokacije u objektima posrnulog prehrambenog diva Agrokomerca kod Velike Kladuše. Zanimljivo je da je napravljen popis 50-ak migranata sklonih nasilju i remećenju javnog reda i mira, koji će biti smješteni u Hadžiće, u prostor koji je namijenjen takvom profilu ljudi.
U Bosnu i Hercegovinu dnevno ulazi više od sto migranata uz tendenciju povećanja tog broja jer ih u ovom trenutku u Grčkoj ima više od 50.000, od kojih veliki broj kreće prema BiH. Vlasti u Bosni i Hercegovini sve više zabrinjava povećanje broja narušavanja javnog reda i mira te sve veći broj kaznenih djela migranata koji se nalaze u toj zemlji.
Sve navedeno, pa i teze koje govore da je velikom broju migranata koji dolaze u BiH krajnji cilj ostati u njoj jer se nakon tri godine boravka u određenom statusu relativno lagano dobije državljanstvo, što bi rezultiralo znatnim utjecajem na strukturu stanovništva te zemlje, upozorava na moguće kratkoročne i dugoročne opasnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Uz stalne pokušaje bošnjačkog dijela vlasti da što više ugrozi konstitutivnost Hrvata kao naroda u Bosni i Hercegovini te sve veći broj Bošnjaka povratnika s ratišta Sirije i Iraka, ovo je još jedna briga za ljude i službe koje se u Hrvatskoj bave sustavom domovinske sigurnosti.
UČESTALE KONTROLE
Istok Hrvatske nikako da počne disati punim plućima. Uz posljedice već davno završenog Domovinskog rata, sve razornije demografske situacije koja kao kuga prazni slavonska naselja, uz istočnu granicu već dugo traje psihoza nelagode vezana uz migrantsku krizu o kojoj se kao prema dogovoru jako malo govori i piše. Kontaktirajući i razgovarajući sa stanovnicima Iloka, Tovarnika, Račinovaca, Strošinaca, Lipovca, Podgrađa, ne možete se oteti dojmu da se ti ljudi osjećaju nelagodno živeći u okruženju koje u trenutku može postati mjesto novog migrantskog vala. Lako je uočiti brojne policijske snage na tom području i ako se vozite tim krajem, nemoguće je ne naići na policijske punktove koji kontroliraju ljude i vozila da bi spriječili krijumčare migranata. Policija svaki dan na tom području presretne i vrati 60 - 70 ljudi koji nelegalno prijeđu granicu. Nakon njihova uhićenja najefikasnije ih je vratiti odmah u Srbiju na granične prelaze Tovarnik i Bajakovo da bi se što više smanjila procedura i troškovi za državu. Naravno da će ti ljudi ponovo prvom prilikom pokušati opet prijeći granicu, tako da je to ljudski ping-pong bez kraja i konca. U “Lubnju”, bivšem motelu uz autocestu kod Lipovca, u svakom je trenutku stacionirano više od 150 policajaca. Lokalni načelnici obližnjih mjesta energičnom su reakcijom spriječili da “Lubanj” postane migrantski sabirni centar, postigavši dogovor s državom da se iznajmi kao mjesto za smještaj policijskih snaga koje kontroliraju istočnu granicu Hrvatske. Na potezu od Iloka do Gunje bar tristo policajaca uz naprednu tehnologiju videonadzorom i termonadzorom, potpomognuti helikopterskim i bespilotnim zračnim snagama, kontrolira kopnenu granicu sprječavajući nelegalne prelaske i krijumčarenje migranata.
SPRIJEČITI PRODOR
Uza sve probleme s kojima se bore službe sigurnosti postoji još jedan otežavajući faktor o kojem se malo govori. Pojedine “humanitarne” udruge koje se bave tim problemima često potiču i potpomažu nelegalne prelaske migranata preko granice. Pri nelegalnim prelascima granice migranti još uvijek izbjegavaju naseljena mjesta, a zanimljivo da po pravilu oni koji su uhićeni nemaju dokumente, rođeni su 1. siječnja i dolaze iz Sirije. Jasno je da su dobro organizirani, komunikacijski povezani i da imaju stalni dotok novca iz neutvrđenih izvora jer se neki nalaze u okruženju više od godinu dana.
Ako dođe do iznenadnog migrantskog vala, Hrvatska će na najugroženijim prostorima kao što su Račinovci-Strošinci-Lipovac-Podgrađe morati postaviti fizičke prepreke ako želi spriječiti nekontroliran proboj velikog broja migranata kao što se dogodio tijekom početka migrantske krize. Sve je očitije da i najveći protivnici migrantske politike Viktora Orbana, kao što je Angela Merkel, sada prihvaćaju i najavljuju metode kojih su se još donedavno grozili i najoštrije ih osuđivali. Hrvatska se prije svega mora ponašati tako da što bolje zaštiti svoje građane i državne interese ne uzimajući u obzir hoće li zbog toga biti hvaljena ili kuđena iz Bruxellesa.
IVICA ČUTURA
Univ. spec. dipl. ing. sigurnosti
JULIJA KRANJEC VIŠE IZBJEGLICA, VIŠE I NASILJA
Unatrag dvije godine mnogo puta smo mogli čuti kako je pitanje odgovornosti za izbjeglice koje dolaze u Europsku uniju prekretnica za budućnost EU-a. Pitanje je to na kojem se lomi, odnosno manifestira nekonzistentnost i licemjerje država članica i zajednice u cijelini. Zabrinjava da se to događa na temi humanosti, na ranjivima koji traže sigurnost i zaštitu. Umjesto da elita koja upravlja institucijama EU-a pokaže političku viziju u rješavanju ovog pitanja, vidimo zaoštravanje retorike prema izbjeglicama i postavljanje tog pitanja isključivo u domenu sigurnosti. Takvim pristupom hrane se strahovi, raspiruje nesnošljivost i mržnja i, da, dobivaju izbori.
U Europskoj uniji članice se prepucavaju i oko zajedničkog sustava azila, oko spornih kvota za raspodjelu migranata. Kako to komentirate?
- Zajednički europski sustav azila pun je manjkavosti, između ostalog i zbog toga što je osnovni dokument postala Dublinska uredba, a ne Ženevska konvencija. Sustav kvota jest izravna posljedica nepravednog i izvitoperenog sustava azila koji možemo vidjeti u praksi. Kvote jesu izuzetno važne i jesu način na koji se mogu osigurati ljudima sigurni i legalni dolasci, ali vrijede za manjinu i ne bi smjele zamijeniti mogućnost da i druge osobe kojima su život i sigurnost ugroženi mogu tražiti zaštitu, iako prema trenutnim kriterijima ne mogu ući u te programe.
Ako se vratimo dvije-tri godine unatrag, dojam je kako EU nije učinkovito odgovorio na migracijsku krizu, pa sad problem dolazi na naplatu. Spominje se i odgovornost Angele Merkel... Što je zapravo trebalo učiniti u toj prvoj fazi migrantske krize, a propušteno je učiniti?
- Da, EU je odgovarao na tzv. migrantsku krizu koju je iskonstruirao, a ne na humanitarnu krizu i krizu ljudskosti koja se na terenu i u praksi događala. Upravo zbog toga politike i prakse EU-a bile su i dalje jesu potpuno promašene; kriminalizacija, militarizacija, sigurnosnizacija izbjegličkog pitanja ne mogu dovesti do održivih i pravednih rješenja. Podsjetimo da je tijekom 2015. i 2016. godine u EU došlo oko milijun izbjeglica, a da samo Turska na svom teritoriju ima oko tri milijuna sirijskih izbjeglica.
Umjesto da se kriminalizira i drži neprihvatljivim ponašanje policije koja tuče ljude, koristi oružje i ne mari za smrt djeteta, da se oštro reagira i osudi takva zlouporaba i represija, događa se suprotno. Takvo se ponašanje normalizira, opravdava i preko njega se prelazi, dok se kretanje ljudi, njihova potraga za sigrunošću kriminalizira. Dodatno, kriminaliziraju se i oni koji im pomažu, koji se na terenu svakodnevno brinu da te osobe bar imaju dovoljno hrane i vode, ako im je već dostojanstvo narušeno. Čudno je i ljudski neprihvatljivo opravdavati se zbog pomaganja i relativizirati pogibije, rizike i patnje ljudi samo zato što nisu “mi”.
Kad se radi o migrantima, aktualno je i pitanje sigurnosti granica. Orban je zatvorio granicu Mađarske, pa o tome malo tko više uopće govori...
- Točno, nažalost aktualno je samo pitanje sigurnosti granica, a ne i pitanje sigurnosti ljudi. I to je ono o čemu govorimo kada kritiziramo propucavanje dvoje djece, kada govorimo o smrti šestogodišnje Madine, o sve brojnijim smrtima na granicama, o nasilju na granicama. Uvijek treba postaviti pitanje od koga se “štite” te granice.
O Orbanovu zatvaranju granice toliko se ne govori jer je to postalo mainstream, jer je to sada dominantna politika EU-a. Pa Hrvatska je kao zemlja Europske unije od susjednih država ograđena žilet-žicom! FRONTEX je u zemljama koje nisu dio EU-a, mnogo se novca “ulaže” u zemlje koje bi trebale zaustaviti migracije, a sve češće se spominje i gradnja objekata u trećim zemljama, u kojima se namjerava dislocirati provedba dijela postupka azila.
Je li moguć novi migrantski val, neka nova balkanska ruta? To se čini kao posve izvjesna mogućnost, premda se za sada sve svodi na pojedinačne slučajeve i manje grupe migranata koji pokušavaju ući u RH...
- Iako je službena ruta zatvorena u 2016., kretanja ljudi nisu prestala, već su premještena u ileganlne rute. Broj izbjeglica i ljudi koji migriraju ovisi o širem kontekstu i nizu okolnosti. Zemlje iz kojih ljudi koji dolaze u Hrvatsku uglavnom su Sirija, Afganistan, Turska, Iran, a u njima se situacija nije poboljšala, već se pogoršava, pa ne treba očekivati da ljudi prestanu odlaziti iz tih zemalja i tražiti sigurnost na teritoriju EU-a. Unatrag dvije godine na razni EU-a ulagalo se u postavljanje prepreka u obliku žica i zidova, omogućavanju slanja vojske na granice, opremanje tehnologijom, ali i onemogućavanja dolaska ljudi, što je sve rezultiralo padom broja osoba pred “Tvrđavom Europom”. Ne mislimo da bi se broj ljudi od prije dvije godine mogao ponoviti, međutim bojimo se da bi svaki porast broja dolazaka izbjeglica mogao izazvati porast nasilja.(D.J.)
JULIJA KRANJEC
Stručnjakinja za azil i migracije iz Centra za mirovne studije u Zagrebu