Regija
POČEO LOV NA SEZONSKU RADNU SNAGU

Poslodavci: Socijalna politika potiče nerad
Objavljeno 15. lipnja, 2018.
S obzirom na sva primanja, nije čudo da mnogi neće fizički raditi, tvrdi Lajoš Kolar

BELI MANASTIR - Počeo je lov na sezonce. Ne samo na one za rad negdje na jadranskoj obali nego i na one koji bi trebali raditi u voćnjacima, vinogradima i na raznim poljoprivrednim površinama. No sezonaca je sve manje i manje, a razlozi zbog čega je tomu tako različiti su. Sve se, naravno, svodi na financije, koje su i osnovni razlog sve brojnijih migracija, većinom mladih ljudi, koji u potragu za boljim životom odlaze diljem Europe i svijeta. Svatko od dionika sezonskih poslova, naime, ima svoje objašnjenje zašto je sezonske radne snage sve manje i manje iako je u Zavodu za zapošljavanje ne tako mali broj radno sposobnih…

Ni mladi ni stari

- Satnica u našim voćnjacima je 17 kuna, a za prijevoz plaćamo kunu po kilometru. Mjesečno se može zaraditi nešto manje od 4000 kuna, što i nije tako malo novca - kaže jedan baranjski voćar, napominjući kako sezonci kod njega rade na markice. Mladi ljudi, dodaje, gotovo posve su, bar u njegovu voćnjaku, odustali od sezonskih poslova, dio umirovljenika također, pa je sretan kada mu se na poziv netko odazove. Berbe kod njega traju 60-ak dana, ali berba voća nije jedini posao koji se tijekom godine obavlja u voćnjaku. Trenutačno je aktualna berba višanja.

Belje pak u ovom trenutku traži radnike za kidanje metlica.

- Satnica je 20 kuna, pa se dnevno zaradi 160 kuna. Prijevoz radnika na posao i natrag osiguran je po cijeloj Baranji, a ako bude zainteresiranih iz bližih dijelova Slavonije, autobusi će doći i po njih - kaže Ljiljana Vajda-Mlinaček, direktorica beljske Službe marketinga i turizma, objašnjavajući kako u obzir dolaze i učenici koji su navršili 18 godina, koji si tako mogu zaraditi za ljetovanje, ali i oni stariji. Rad traje dva-tri tjedna, a beljci također preferiraju markice. Poziv sezoncima javno je objavljen, ali do početka radova o odzivu ne može govoriti. Prošlogodišnje sezone vinogradarskih poslova sjećaju se u Vinima Belje, kada su sezonce tražili povećalom. I oni ističu kako posljednjih nekoliko godina primjećuju manji broj zainteresiranih sezonskih djelatnika iz mlađe populacije, ali su potrebe uspijevali pokriti sezoncima s iskustvom.

Glas je nedavno pisao o problemima koje ima Stjepan Ćurdo, uzgajivač lubenica iz Soljana. Tvrdi, naime, kako je sve do poplava u Gunji radnika uvijek bilo, ali je puno ljudi otišlo trbuhom za kruhom, a oni koji su ostali nisu zainteresirani.

- Više nitko ne želi raditi. Država im je omogućila socijalnu pomoć, bolje vole sjediti u hladu i ispijati kave nego danas zaraditi 200 kuna. A za markicu za sezonski rad u poljoprivredi ne žele ni čuti zbog straha od gubitka socijale - žali se Stjepan, dodajući kako radnicima plaća pola sata pauze za doručak i sat vremena za ručak, uz nekoliko “puš-pauza”, pa se aktivno radi šest sati.

Spas u strojevima

Slična su iskustva i Lajoša Kolara, vinogradara iz Suze.

- Do prije dvije-tri godine nekako je išlo, ali postaje sve teže i teže. Rezidbu nekako obavimo, no bojim se da ćemo se s problemima u berbi grožđa vrlo brzo susresti - priča, napominjući kako je sve češća tema razgovora nabava stroja za berbu grožđa, čime bismo izbjegli sve neizvjesniju potragu za sezoncima. Za sve krivi socijalnu politiku i sustav socijalnih davanja. Tvrdi kako je naš sustav takav da ne potiče rad, nego posve suprotno - nerad.

- Kada se zbroje sva primanja pojedinaca, nije ni čudo da neće ići obavljati fizičke poslove - tvrdi, priznajući da ima i onih kojima je pomoć zbilja potrebna. Kako saznajemo, baranjski vinogradari sezonce plaćaju između 15 i 17 kuna.

Slavko Kalazić, vinar, vinogradar te predsjednik najveće baranjske udruge vinara i vinogradara Baranjsko vinogorje iz Kneževih Vinograda, kaže kako je radi što uspješnije potrage za radnom snagom povećao satnicu s 15 na 17 kuna, ali se s takvim načinom obračuna nisu slagali oni snažniji i sposobniji, koji bi radije plaćanje po kilogramu ubranog grožđa. Kako bilo da bilo, misli Kalazić, do problema s radnom snagom sigurno će doći, jer mladi jednostavno bježe od takve vrste posla. I on tvrdi kako je, uz iseljavanje s ovih prostora, socijalna politika jedan od glavnih krivaca za nedostatak radne snage.

Ivica GETTO

markice

RADNICI IH NEĆE JER S NJIMA NAJVIŠE GUBE

Ni svi poslodavci nisu isti

Mišljenja o sezonskim poslovima i plaćanju različita su i među onima koji ih obavljaju. Neki su poslodavcima zadovoljni, neki baš i ne.

- Neka poslodavci pričaju što hoće, ali ja se osjećam prevarenom. Tijekom svibnja desetak sam dana radila u jednom baranjskom voćnjaku, poslodavac mi je obećao plaćeni prijevoz, koji na kraju nisam dobila - žali se jedna Belomanastirka, a druga se još uvijek sjeća kiše koja je “padala i iz neba i iz zemlje”, što vlasnika vinograda u kojem je radila uopće nije zanimalo.

- Da nije bilo jednog sezonaca koji je na posao toga dana došao automobilom, vjerojatno bih dobila upalu pluća, jer se nismo imali gdje skriti, a poslodavac je imao “preča posla” - kaže. Ima i drukčijih primjera, koji idu na stranu poslodavaca. (I.G.)

Možda ste propustili...

ŠRD LINJAK IZ TOPOLJA ORGANIZIRA 20. SOMIJADU

Topoljski dunavac čeka ribiče

PRODAJA NA KUĆNOM PRAGU

Naknada za ulični štand samo 40 kn

POTPISANI UGOVORI ŽUPANIJE I UDRUGA

Poljoprivrednicima 60.000 kn potpore

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

SUSTAV PRED KOLAPSOM

Nitko ne želi udomljavati starije osobe

2

U GRADU KOJI NE NAPLAĆUJE PARKING

15 novih parkirališta za pet milijuna kuna

3

POTREBNO JE IMATI DOBAR "NOS" I MAŠTU ZA PRAVI POSAO

Domišljati Panker odvozi na tehnički, Nera šiša pse!