TvObzor
DODIR SA SVEMIROM I BOGOM

Edmund Andler-Borić zatvorio je koncertni niz Osječke glazbene srijede
Objavljeno 15. lipnja, 2018.

Čast da zatvore šesti koncertni ciklus Osječke glazbene srijede u najakustičnijem prostoru u cijelom Osijeku, a to je pomalo zaboravljena barokna crkva sv. Mihaela u Tvrđi, imala su dvojica iznimnih umjetničkih tumača, violinist Goran Končar i orguljaš Edmund Andler-Borić.

Obojici ovo nije prvi nastup u Osijeku, a Edmund Andler-Borić kratko je vrijeme bio nastavnik izbornog kolegija orgulja na osječkoj Umjetničkoj akademiji namijenjenog studentima glazbene kulture i glasovira. Nažalost, netko je odlučio da taj akademski sadržaj nije potreban u Osijeku. Činjenica da je rođen u Zadru, Andler-Borića odredila je kao čovjeka i umjetnika. Razlog tome su Glazbene večeri sv. Donata kojima je nazočio u svojoj najranijoj dobi. Orguljaški koncerti vrhunskih umjetnika u katedrali sv. Stošije i crkvi sv. Šimuna ostavili su veliki dojam na njega. Toliki da se još tijekom studija glasovira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je kasnije diplomirao u klasi prof. Ide Gamulin, odlučio usporedno posvetiti orguljama te je i njih diplomirao u klasi prof. Ljerke Očić. Potom je orgulje magistrirao u klasi prof. Marija Penzara. Trenutno je doktorand na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Andler-Borić koncertira u zemlji i inozemstvu, umjetnički je voditelj festivala Orgulje Zagrebačke katredrale, a objavio je i pet albuma s orguljaškom glazbom od kojih je jedan, četverostruki, snimio sa sopranisticom Mirom Vlahović. Zanimljivo je da je svoj prvi album snimio glazbujući u đakovačkoj katedrali sv. Petra. Na njegovu repertoaru su djela baroka i romantizma, ali i suvremenih skladatelja. Na koncertu u crkvi sv. Mihaela čuli smo i djela dvojice hrvatskih skladatelja, Miroslava Miletića i Davora Bobića.

Orgulje su njegova trajna fascinacija. Reći će da postoji cijeli svijet koji živi s orguljama i oko orgulja uključujući crkve i umjetničku baštinu u njima.

- Svake su orgulje raritet i priča za sebe. Svaki instrument preko svojih registara priča svoju priču. One vam određuju kakav ćete program izabrati, koje ćete stilsko razdoblje svirati na njima i kakav tip skladbi. Tu je i sama crkva koja svojom akustikom također utječe na izbor repertoara. Orgulje su za mene jedan oblik dodira sa svemirom i, ja bih to rekao, Bogom. Nevjerojatan je to osjećaj da ste s instrumentom koji može proizvesti najtiše zvukove i one najglasnije, mogli bismo reći orkestralne, simfonijske zvukove. Taj je osjećaj poseban i neprocjenjiv za mene kao glazbenika - kaže Andler-Borić.

Nabrajajući iznimno orguljsko blago u Osijeku (konkatedrala, kapucinska crkva, crkve sv. Mihaela i sv. Križa u Tvrđi te donjogradska crkva), zajednički zaključujemo da je to neprocjenjivi ne samo sakralni nego i kulturni kapital koji u Osijeku ne bi smio biti zaboravljen i u zapećku kulturnih događanja. Borić-Andler 11 je godina bio umjetnički ravnatelj festivala Ars organi Sisciae, iz čega se izrodio ciklus od tri orguljaška albuma s radnim naslovom “Orgulje Sisačke biskupije”. Posljednji je objavljen prošle godine pod naslovom “Orgulje Sisačke biskupije - Voloder” (Croatia Records). S obzirom na činjenicu da Andleri potječu iz Petrinje, Andler-Borić nam s tugom i nevjericom govori o činjenici da su pobunjeni Srbi u Domovinskom ratu ritualno uništili svih četvero orgulja u Petrinji te njih još 30 na Banovini, sve redom u hrvatskim katoličkim selima, počesto se slikajući i slavodobitno kreveljeći ispred zapaljenih i razorenih crkava. Posrijedi je kulturocid o kome se danas, iz političkih razloga trgovine manjinskim glasovima, šuti. Što je najgore, riječ je o nepovratnom procesu devastacije jer su sve te orgulje bile rariteti, a danas više nema biološke supstance kojoj bi takva glazbala trebala poslužiti jer je Banovina, baš kao i Slavonija, svakoga dana sve napuštenija zemlja. To je Andler-Boriću bio i motiv da snimanjem svojih albuma po Sisku i okolnim selima pokaže vrijednost preostale orguljske baštine u tom dijelu Hrvatske. Nažalost, sav taj njegov trud u Sisku je dočekan s ravnodušnošću. Spominjući još jednom Osijek, Edmund Andler-Bobić naglasio je kako je uvijek na raspolaganju bez obzira na to je li riječ o angažmanu na Umjetničkoj akademiji ili koncertnim nastupima.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

DIANA ROKO

Nakon razgovora sa sinom najbolje znam kako diše mlada publika

2

SVJETSKA PREMIJERA NOVOG FILMA BOBE JELČIĆA NA 24. SARAJEVO FILM FESTIVALU

Sam samcat - razvod braka kao administrativna činjenica

3

ZAVRŠEN 18. EXIT NA PETROVARADINSKOJ TVRĐAVI 

Najveće finale i proslava naslova najboljeg europskog festivala