Tisuće hodočasnika, uz molitve za ozdravljenje i zaštitu te svijeće i ljiljane, pohodile su jučer u povodu Svetog Antuna franjevačku crkvu sv. Križa u osječkoj Tvrđi.

Naime, tristogodišnja osječka tradicija štovanja ovog u hrvatskom puku omiljenog sveca nije izostala ni ovog 13. lipnja, dana na koji je umro sveti Antun Padovanski i koji se u Katoličkoj Crkvi obilježava kao blagdan ovog sveca. Svete mise u ovoj osječkoj “oazi molitve” započele su još u tri sata u noći, a ukupno je služeno 12 svetih misa te su na ispomoć stigli svećenici iz većeg broja osječkih župa. Jedan je od razloga zbog kojega inače upravo sveti Antun okuplja toliki broj štovatelja i to što je na glasu kao svetac za pronalaženje izgubljenih stvari, zaštitnik bolesne djece, pomoćnik u bračnoj neplodnosti, zaštitnik siromaha i zatvorenika. Ni ove godine nije izostalo i varljivo vrijeme, pa se sunce izmjenjivalo s prolomom oblaka, zbog čega je samo dio misa služen na otvorenom. Hodočasnici su ove godine bili u proširenom dvorišnom prostoru jer je napokon uklonjena ograda oko arheološkog terena. Inače, ovaj je teren konzerviran, pa su posjetitelji imali priliku vidjeti ostatke zidića srednjovjekovnoga sakralnoga kompleksa unutar barokne cjeline franjevačkoga samostana u Tvrđi, a nakon dugo vremena samostansko dvorište otvorilo je i južna vrata. Kako je ove godine blagdan svetog Antuna “pao” sredinom tjedna, tijekom prijepodneva Tvrđu su najviše pohodili umirovljenici s unucima, pa smo među njima susreli i Osječanku Mariju Braut, koja kaže kako u Tvrđu hodočasti od svog djetinjstva, a sada taj običaj želi prenijeti i na svoje unuke.

- Za mene je obvezno da pripremim ljiljane za oltar svetog Antuna, izmolim molitvu njemu na spomen, budem na svetoj misi i kupim šećerne šipke unucima. I moj se otac zvao Antun, pa smo toga dana uvijek slavili i njegov imendan, zbog čega u meni ovaj blagdan budi posebne uspomene - povjerila nam se ova Osječanka.

Inače, uz hodočaničke je uobičajeni folklor osječke Tvrđe u povodu proslave svetog Antuna i najveći osječki “kirbaj”. Tako su i ovaj put najmlađe hodočasnike mamili baloni, plastični pištolji, langošice i šećerna vata, dok se starijim gurmanima na ulazu u Tvrđu tradicionalno nudila pečena janjetina i prasetina.