Na Dan darivatelja krvi u Republici Hrvatskoj, u Osijeku se rodila Kristina Repušić. No, veselje zbog rođenja djeteta pretvorilo se u borbu za Kristinin život jer su prognoze bile jako loše. Šanse su joj bile minimalne.

- Vratila sam se u život tek nakon transplantacije kompletne krvi i otkad znam za sebe, zahvalna sam na tom daru. Početak mog života utjecao je na to da sam od svoje punoljetnosti dobrovoljni darivatelj krvi i aktivni član Kluba 25 koji djeluje pri Gradskom društvu Crvenog križa Osijek. Društvo također smatram svojim drugim domom, jer mi je omogućilo da vratim dobiveno te da podijelim svoju priču kako bih mlade osvijestila o ovoj potrebi koja spašava život – kaže Kristina.

Darivanje krvi, ističe, traje samo šest minuta, a često se čini kao nešto što nikako nije “usput” i što možda netko može napraviti umjesto nas. Taj stav ona razumije, ali smatra ga netočnim, jer darovanjem krvi tijelo mora stvoriti novu krv. Stoga mladima savjetuje da dar života koji nosimo u sebi i lako ga možemo podijeliti s drugima treba biti dio misli i životinih planova.

- Mi, dugogodišnji darivatelji krvi, razvili smo drukčiji način razmišljanja od onog “ima tko će dati krv, ne moramo mi.” Nas, darovatelje, primjerice, proljeće i ljeto podsjeti na motore, oni na potencijalne nesreće, a nesreće na nužnu krv. Tad obvezno odem i nekome poklonim život za samo šest minuta. Možemo i moramo osigurati da kad dođe do nesreće ili neke bolesti znamo da smo svoju misiju ispunili. To je neopisiv osjećaj – zaključuje Kristina. M. Mihelić