Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović najavila je predstavljanje svojih demografskih mjera za 11. lipnja. Učinila je to nakon što je premijer Andrej Plenković odbio njezin zahtjev za sazivanjem zajedničke sjednice Vlade o toj temi. No, ono što je u javnosti manje poznato i što premijer nije koristio kao protuargument u vrijeme predsjedničinih kritika na njegov račun, Vlada je već formirala radnu skupinu od 16 ljudi, koja od travnja radi na demografskoj strategiji Hrvatske do 2030. godine.

Dosad su održali dva sastanka, jedan uvodni te drugi po manjim radnim skupinama, a treći je na rasporedu ovaj tjedan. Cijelu strategiju trebaju napisati u roku od godine dana.

Riječ je o dokumentu koji stručnjaci već neko vrijeme zazivaju, iako su ranijih godina već izrađeni neki dokumenti na tom tragu, ali su nakon promjena vlasti ostali daleko od primjene u praksi. Stoga ne čudi što i u komentarima nekih od tih stručnjaka ima nešto skepse u kolikoj će mjeri i učinci njihova rada doista zaživjeti. Podijeljeni su u sedam tematskih skupina, a kako strategija nastaje u okviru Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, predvodi ih Ivica Bošnjak, pomoćnik ministrice Nade Murganić. Radna skupina je interdisciplinarna, a u njoj su sociolozi, stručnjaci za socijalnu i obiteljsku politiku, demografi, povjesničari, ekonomisti... Među njima je čak osam demografa, pa tako i Dražen Živić, voditelj vukovarskog Područnog centra Instituta Ivo Pilar. Članovi radne skupine su i stručnjaci koji su radili na demografskim mjerama i u vrijeme ranijih vlada, poput Ivane Dobrotić, docentice na Katedri za socijalnu politiku na zagrebačkom Pravnom fakultetu, te Andreje Brajša Žganec i Nenada Pokosa, također s Instituta Ivo Pilar.

U radnoj skupini su i Dragan Bagić, docent na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Mario Bara s Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Teo Matković s Katedre za socijalnu politiku Pravnog fakulteta, Roko Mišetić, zamjenik pročelnika Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, te Andreja Sršen s Odsjeka za sociologiju Hrvatskih studija. Tu su i Ksenija Bašić sa Zavoda za socijalnu geografiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Josip Faričić s Odsjeka za geografiju Filozofskog fakulteta u Zadru, Rebeka Mesarić Žabčić i Anđelko Milardović s Instituta za migracije i narodnosti, Snježana Mrđen s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, Robert Skenderović s Hrvatskog instituta za povijest, te Ivo Turki s Instituta Ivo Pilar.

Dražen Živić kaže kako se odazvao pozivu ministarstva s vjerom da će to ovaj put imati svoj puni smisao. Smatra kako ima dovoljno i onih koji bi mogli, također s argumentima, reći da je rad na ovakvim mjerama prigodničarski i da se ništa bitno promijeniti neće, ali je smatrao da kao znanstvenik ima određenu obvezu sudjelovati u izradi strategije bez obzira na to što su svi dosadašnji pokušaji bili neuspješni u realizaciji, iako su bili proizvedeni uglavnom solidni dokumenti. Stoga Živić i sada ima rezervu spram toga što će biti kada oni nešto proizvedu, odnosno što će se dalje događati.

- Dosadašnja iskustva ne daju razlog za optimizam, no znamo da je nužno nešto napraviti, da je situacija krajnje loša i, ako ništa drugo, zbog vlastite savjesti želim reći da sam pridonio koliko sam mogao, a to je u ovom trenutku biti član takve radne skupine. Nakon dva sastanka i s obzirom na odnos Ministarstva za demografiju mogu reći kako osjećam da tu 'ima neke vatre' - rekao nam je Živić, dodajući kao su vrijednosti od kojih u tome neće odustati - brak i obitelj. Smatra da je to suština, da ta tema treba biti jasno prisutna i da se u cjelini svemu ne pristupa prigodničarski. “Obitelj i brak su stvari koje još imamo 'u rezervi', nismo posve potonuli po tom pitanju i to treba iskoristiti i u okviru populacijske politike”, zaključuje.

Sociolog Dragan Bagić kaže kako zasad postupno raspravljaju neke moguće aktivnosti i mjere, a cijela priča je, ističe, šira od puke demografije i nataliteta. Ulogu sociologa vidi višestrukom, od pitanja vezanih za migracije i integraciju, do onih vezanih uz samu demografiju i čimbenike koji utječu na natalitet i slično ili uz tržište rada.

- Ne mislim da postoji čarobni štapić i da će radna skupina izići s nekim spektakularnim prijedlozima koji će preko noći riješiti problem. To su po definiciji aktivnosti i mjere za koje tek na srednji ili duži rok eventualno možete vidjeti imaju li kakvog učinka. Stoga je ideja sagledati sve što dosad postoji u sustavu, pokušati mjere učiniti koherentnim i povezanim, da to ide u nekom smjeru, te u sustav unijeti neke nove dimenzije - zaključuje Bagić.