Marijana Bošković (29) Osječanka je koja je u rodnom gradu završila diplomski studij Poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu. “Za vrijeme studija stalno su nam napominjali da je važno biti konkurentan na tržištu rada, a kako bismo to postigli, da moramo raditi na sebi izvan redovitog obrazovanja. Zbog toga sam postala članicom više studentskih udruga i pokušala iskoristiti sve što mi se pruža, a pobuđuje moje zanimanje. Volontirala sam u raznim udrugama, radila u Americi, sudjelovala u raznim projektima vezanim uz smjer obrazovanja koji sam odabrala te paralelno kod kuće učila računalne programe vezane uz obradu fotografije”, prisjeća se.

Napominje kako su joj upravo to iskustvo i stečene reference pomogle pri zapošljavanju. “Imam stalan posao u struci, koji mi plaća stanarinu i režije. U Osijeku su mi i roditelji, sestra, dečko te nekolicina najboljih prijatelja i najviše zbog toga trenutno i živim u rodnom gradu.”

Okolnosti su je natjerale da živi sama i kaže kako joj nije jednostavno, ali da u tome uspijeva. Najvažnijim za to smatra dobru organizaciju i pametno posloženu listu prioriteta. “Živim sama u prekrasnom stanu na još ljepšoj lokaciji, što smatram danas velikim blagoslovom, ali i luksuzom. Nije jednostavno, no uz skromniji se način života može puno toga postići. Pomaže mi i to što imam divnu stanodavku s kojom sam razvila odnos pun razumijevanja.”

Marijana obožava Osijek i smatra ga prekrasnim gradom, a odgovara joj i stil života u njemu, gdje nema toliko žurbe kao u većim gradovima. “Moguće je kako je razlog u tome što je sve na dohvat ruke. Imamo sve na malom prostoru i, tko želi, može mu biti oaza mira. Meni jest. Odlično razrađena biciklistička infrastruktura također je jedan od razloga zašto sam tu, jer mi kao osobi kojoj je bicikl glavno prijevozno sredstvo to puno znači. Na promenadi sam svaki dan, što kao pješak što kao biciklist. Jednostavno je obožavam i tamo punim baterije. Zbilja mislim kako imam sve potrebno za život u Osijeku.”

Marijana ima hobi koji bi joj se s vremenom mogao pretvoriti i u posao. “Odmalena crtam, no posljednjih sedam godina izrađujem portrete i karikature. Trenutačno izučavam digitalno crtanje. Internet, ujedno i loša i dobra strana današnjeg doba, omogućuje rad od kuće s cijelim svijetom, tako da zbog financijskih razloga ne bih morala napuštati sadašnje mjesto stanovanja.”

S druge strane, svjesna je promjena koje život nosi, ali i iznimno loše ekonomske situacije u Slavoniji te još uvijek nije donijela odluku o tome gdje će živjeti u budućnosti. “Planovi su tu kako bi se mijenjali, stoga nisam sigurna gdje ću biti sutra. Hoće li to i dalje biti Osijek, neko selo, Zagreb ili inozemstvo? Sve su mogućnosti otvorene. Ne zabrinjava me pronalazak posla, nego budućnost, odnosno pogled na nju. Životne vrijednosti nestaju, blijede, a novac i izgled postali su previše važni. Fokus mi je na izgradnji sebe kao osobe te na radu na vještinama koje mogu donijeti prihod. Bitno mi je s kim sam, a ne gdje sam. Mogu biti jednako sretna u Osijeku i, primjerice, u Kanadi. Sreća ionako proizlazi iz nas samih. U svijetu materijalizma hrabro je biti lutalica sa srcem na dlanu”, zaključuje Marijana. D. Miklić