Dva Hrvata, tri stranke; hrvatski jal; nek susjedu crkne krava... manji je ovo dio niza narodnih mudrosti koje nemilosrdno i vrlo precizno opisuju neke od ključnih karakternih osobina ovog društva i njegovih dionika. Odrediti se protiv nečega ili nekoga na temelju krajnje površnih spoznaja, posve krivo izvedenih zaključaka ili, pak, u trenucima iznimne precijenjenosti vlastitih intelektualnih potencijala, ali biti protiv, ovdje se smatra temeljnim ljudskim pravom.

Presuda Zdravku Mamiću, njegovu bratu također, kao i ostatku optuženika tako je zbog nesretnog poklapanja termina upravo pred svjetsko prvenstvo iznova pokrenula rasprave o tome je li pristojno, da ne kažem moralno, navijati za reprezentaciju jer je, eto, sada nepravomoćno osuđeni Mamić bio ili još jest, svejedno, najmoćniji čovjek u Hrvatskom nogometnom savezu. Dakle, postoji određeni broj ogorčenih ljudi koji, nažalost, zahvaljujući prije svega nemaru države da zakonski uredi medijsko tržište, ima mogućnost igrati se novinara i tako te svoje frustracije širiti među lako prijemčive i najzaslužnije za dominaciju posljedica lošeg genetskog potencijala ne tako malog postotka ponosnih hrvatskih državljana.

Jedan od njih tako u svojoj kolumni publiciranoj u petak tvrdi kako su “neki od nas još davno prestali podržavati ovakvu Hrvatsku; drugi, usprkos svemu, još uvijek navijaju za nju; treći se u sebi bore i hrvaju s kontradiktornim emocijama kod svake utakmice, svakog postignutog ili primljenog gola”. Pojašnjavati takvim ostrašćenim tipovima da reprezentacija Hrvatske jest reprezentacija Hrvatske, a ne HNS-a, i da već u toj osnovnoj logičkoj postavci u svojoj borbi protiv Mamića griješe, besmisleno je. Jer Hrvatska jest postala talac, ali ne samo Mamićev nego i onih koji se bore da od njega, prije svega, preuzmu utjecaj u Dinamu i podrede ga sebi. Jednako kao što je i Luka Modrić na sudu svjedočio o svojim poslovnim odnosima sa Zdravkom Mamićem, a ne o njegovu liku, djelu i ljudskoj veličini, zbog čega je posve logično da iskazom prije svega štiti vlastitu poziciju kao što bi to činio svaki od onih koji ga prozivaju i pljuju.

Dovoditi u svezu taj iskaz i igru za hrvatsku reprezentaciju, na temelju toga procjenjivati Modrićeve osobne i igračke kvalitete, mogu samo oni nesposobni za promatranje slike šire od okvira koje im je nametnula okrutna majka priroda.

Svi drugi bit će srcem i dušom, grlom i dlanovima i za Modrića, i za Hrvatsku.