Najave tvrtke Kutjevo d.d. o gašenju njezine mesne industrije u sastavu PJ-a Papuk, a riječ je o dugoj tradiciji u Požegi, govore o problemima u klaoničkoj djelatnosti u Hrvatskoj, poglavito u Slavoniji. Požežani odluku pojašnjavaju daljnjom racionalizacijom poslovanja, tj. podizanjem profitabilnosti i novih značajnih investicija u druge profitabilne sektore.

- Unatrag 10 godina PJ Papuk generirao je Kutjevu d.d. gotovo 30 milijuna kuna gubitka. Očekivanja su da će se isti trendovi nastaviti i u razdoblju koje je pred nama, najviše zbog velikog uvoza svježeg i smrznutog mesa izuzetno niskih cijena i vrlo upitne kvalitete i kakvoće te generalno zbog nesređenosti sektora proizvodnje i trgovine svježim mesom i mesnim prerađevinama - izjavio je ovih dana za Glas Slavonije član Uprave Kutjeva d.d. Josip Ređo, oslikavajući ujedno i opće stanje u toj djelatnosti koja će sada u Slavoniji imati još jedan kapacitet manje. Iako je ova regija stočni, pogotovo svinjogojski bazen, u njoj je, naime, danas samo 4-5 klaonica od kojih je jedino veliki sustav “Ravlić”. Na Slavoniji se odražava sva pogubnost regionalne disperziranosti klaonica u nas – najveća koncentracija im je na obali, i to manjih.

U Croatiastočaru stanje dočaravaju usporedbama prilika u nas i u Njemačkoj.

– U toj zemlji imate top 10 klaonica. Najveća kolje oko četiri milijuna, najmanja 900.000 svinja, a u cijeloj Hrvatskoj lani je zaklano do milijun merkantilnih svinja - upozorava direktor Branko Bobetić i iznosi podatak da se u nas svinje kolju u 50-ak, goveda u 80-ak, a perad u 30-ak klaonica. Podsjeća na 1980-e i klaonicama “načičkana” mjesta na obali i kontinentu.

– Pođimo od Buja, Pazina, Rijeke, Crikvenice, Zadra, splitskog Mesoprometa, i Dubrovnik je imao klaonicu. Tada velike klaonice prestale su s radom u tranziciji, nije se ulagalo u njih i razvilo se puno malih, pa je najviše klaonica, posebno goveda, na obali, a po kapacitetu najveći je PIK Vrbovec, Vajda... Prestali su klati i Gavrilović, Podravka, MI Ivanec prestao je što zbog stečaja, što zbog procjene da nije profitabilan, a to je sve odraz stanja i pada proizvodnje mesa, stočnog fonda - kaže Bobetić i dodaje: “Događaju se trendovi u skladu s globalizacijom, otvorenim tržištem, a sve je pitanje konkurentnosti.”

Viši stručni suradnik Odsjeka za poljoprivredu, prehrambenu industriju i šumarstvo HGK - ŽK-a Osijek Ernest Nad podsjeća na ne tako davnu živu klaoničku prošlost Slavonije – od beljskog MI Darda, Bosuta Vinkovci, Save Županja, požeške tradicije, VUPIK-a, valpovačke Valvite… Niz bi bio nepotpun bez đakovačke klaonice, ugašene krajem 2010-ih, gotovo uoči svoje 100. obljetnice rada. Nakon što je izašla iz sastava PIK-a Đakovo, s lošim uvjetima za rad, zastarjelom opremom i drugim polako je gasnula. Potom je prodana, a novi je vlasnik dotrajali kompleks srušio i od tada je to prazan prostor pod korovom. Ocjenjuje kako dugi niz godina imamo negativan trend, pogotovo u svinjogojskoj proizvodnji, pa u ovom trenu imamo samo 102.000 krmača i 750.000 svinja koje se godišnje zakolju u našim klaonicama.

– Registrirana je 91 klaonica, a samo šest ih kolje 71 posto svih zaklanih svinja. Stoga mi imamo jedan golemi balast - ističe Nad.

Najnovije slučajeve gašenja klaonica Bobetić povezuje (i) s velikim uvozom.

– Papuk je među prvih 5-7 klaonica po klanju goveda, a mi smo lani imali 22.000 tona uvoza goveđeg mesa, dok je u klaonicama ukupna proizvodnja bila 42.000 tona. Tovljači su pronašli izlaz u izvozu žive junadi i to je problem - ističe Bobetić. A to je, dodaje, izvoz robe najmanje dodatne vrijednosti. Umjesto njega, domaću živu stoku trebalo bi zaklati ovdje, tek onda izvoziti, a da ostatak mesa završi na policama. Na tom tragu je i Nadova poruka: “Mi moramo inzistirati na dodanoj vrijednosti, a to je prerada, i to ovdje gdje se proizvodi najviše mesa, žitarica, uljarica, mlijeka, šećera.”