TvObzor
KANYE WEST OBJAVIO SVOJ NOVI ALBUM “YE”

Marljivi glazbeni producent na kojega se lijepe dobre pjesme
Objavljeno 8. lipnja, 2018.

Možete mu prigovoriti kako je narcisoidan ekscentrik. Željan pažnje i ljubavi od svih nas, ne samo od Kim, nego od svih ljudi dobre volje, bez obzira na boju kože, religijska uvjerenja ili pak nacionalnu pripadnost. Jer znate kakve su “zvijezde” - krhke, emotivne i uglavnom neshvaćene - posebice kada u jednom danu odlučite podržati Trumpa i izjavite kako je ropstvo stvar izbora. Možete mu spočitati kako je egomanijak, opsjednut slavom, novcem i Taylor Swift - a o tom “odnosu” s još jednom pop-zvijezdom mogao bi se napisati dobar i kvalitetan doktorat na temu međurasne i interklasne diskriminaciji u Sjedinjenim Državama. Možete ga optužiti, što mu se događa iz albuma u album, kako voli krasti tuđe glazbene ideje, no možda je problem u tome što su pripadnici “kraljevskih obitelji” oduvijek krali i rijetko kada odgovarali za svoje zločine, pa se njegovi odvjetnici uglavnom ne obaziru na optužbe kako je njihov klijent “otuđio” nečije intelektualno vlasništvo. Mogao bih u istom tonu napisati cijeli tom o Kayneu i samo nabrajati brojne skandale vezane uz njega, no ako pratite svijet šou biznisa, onda ih vjerojatno znate sve napamet. No, bez obzira na to kakvo je vaša mišljenje o njemu, čovjek zna “složiti” dobru pjesmu. I taj posao odrađuje vrhunski već puna dva desetljeća.

Problem drugog albuma

Zanemarimo njegove rane radove za Grava, Foxy Brown i Goodie Mob i krenimo od “Blueprinta” koji je revitalizirao karijeru Shawna Cartera. Na mjestu broj dva Jay-Zeva albuma nalazi se pjesma “Takeover” za koju je West posudio “Five to One” The Doorsa, “Sound of da Police” KRS-Onea i “Fame” Davida Bowieja. Upravo je ta pjesma postala trademark po kojemu je West postao poznat, jer iako su sve tri pjesme neizostavan dio povijesti popularne glazbe, pokazala je kako West ima sjajan i raznolik glazbeni ukus. Primjerice, njegova pjesma “New Slaves” s albuma “Yeezus” sadrži sempl pjesme “"Gyöngyhajú lány” mađarske grupe Omega, a ako samo bacite pogled na popis pjesama koje je tijekom karijere koristio kao semplove pronaći ćete zaista šaroliku paletu glazbenih žanrova i opskurnih glazbenika.

Njegov debi album “The College Dropout” pojavio se u vrijeme kada je američki mainstream hip-hop ušao u zamornu fazu u kojoj smo se morali zadovoljiti 50 Centom, Nellyjem i povremenim Eminemovim genijalnim bljeskovima, a sjajne albume Mos Defa, Clouddeada, Madvillaina, RjD2-a ili pak bilo kojeg izdanja Def Juxa nitko nije slušao. Stoga ne čudi činjenica kako su ga prihvatili objeručke, nagradili mnoštvom Grammyja, jer zvučao je “nezavisno” dok je upao u svačije domove s “All Falls Down”, “Jesus Walks”, “Slow Jamz”, “School Skit” i “Through The Wire”.

Problem drugog album, koji je jedna od najvećih urbanih legendi u pop-glazbi, Kanye je riješio s “Late Registration”, majstorijom koja je dokazala kako je marljivi šljaker za kojega se jednostavno lijepe dobre pjesme i svima nama dokazao kako je jedan od najvećih producenata, apsolutni vladar rap-scene s one strane Atlantika te vrhunski “lopov” koji je velikane soula, r&b-ja, funka, Tamla Motowna, smiksao kao vlastiti originalni stil i stav.

Gledajući unatrag, “Graduation” se oduvijek činio kao korak unatrag, ili bar tapkanje na mjestu, album na kojemu je Kanye igrao na sigurno, s nekoliko velikih singlova (Stronger, Flashing Lights), dvije odlične pjesme (Drunk and Hot Girls, Everything I Am) i jednom tada neočekivanom suradnjom s Chrisom Martinom iz Coldplaya u “Homecoming”.

Inovacija u zvuku i aranžmanima

I kada smo pomislili kako je plesao samo dva i pol albuma, Kanye je doživio nekoliko osobnih tragedija, a rezultat svega bio je, od fanova nikad dovoljno prihvaćen, album “808s & Heartbreak”. Naime, na tome je albumu Kanye odlučio pjevati, gotovo u cijelosti zanemario repanje, otkrio auto-tune i hrabro krenuo u smjeru koji nitko nije očekivao.

Trošiti riječi o njegovom sljedećem, epskom albumu “My Beautiful Dark Twisted Fantasy” nepotrebno je. Grandiozni klasik koji će uvijek biti ogledni primjer pretjeranog trošenja novca za snimanje (znate onu priču kad su se našli Rihanna, Kid Cudi, Tony Williams, The-Dream, Charlie Wilson, John Legend, Elly Jackson iz La Roux, Alicia Keys, Elton John, Fergie, Ryan Leslie, Drake, Alvin Fields i Ken Lewis na Havajima da snime jednu, brojkom 1, pjesmu), dok je s druge strane bio sonična majstorija na kojoj je bilo mjesta za prog rock, barokne suite, jazz, funk i sve što je Kanyeu palo na pamet.

Možda još pod dojmom svoga prethodnika, “Yeezus” je objeručke prihvaćen od strane kritike i publike. No, slušajući ga s pet godina odmaka, ne mogu se oteti dojmu koliko je i danas to jedan zaista beskompromisan album, inovativan u zvuku, aranžmanima i strukturi pjesama, izravan u svojoj lirici, prava pravcata diverzija koju je Kanye podvalio mainstreamu.

“The Life of Pablo” mi nikada nije bio drag. Jer osim prekrasnog uvoda u “Ultralight Beam”, ostatak mi je naporno samodopadno preispitivanje sebe samog, ali i nas slušatelja koji se nalazimo na drugom kraju pjesme, povremeno toliko uvredljivo i vulgarno da sav taj nadrealni koncept koji nam je pokušao podvaliti zvuči zbunjujuće i naporno.

Protivnik sam mišljenja kako se umjetničko djelo ne može odvojiti od autora, no Kanye me neprestano već više od desetljeća pokušava uvjeriti u suprotno. Jer mr. West nisu samo odlični albumi, nego kompletan paket koji ide uz njega, o čemu sam već pisao na početku teksta. Možda kada bih mogao ignorirati gotovo svaku vijesti vezanu uz Kim i njega, što bi u mojem slučaju značilo promjenu posla, ne bih danas na novi album “Ye” gledao toliko zajedljivo.

Preslike starih ideja

Svoj novi album “Ye” Kanye je odlučio predstaviti na partiju organiziranom na farmi u gradu Jacksonu u Wyomingu 31. svibnja. S obzirom na to kako nismo bili u mogućnosti otići na zabavu, jer je organizatorima bilo poprilično nezgodno dolaziti po nas avionom u Hrvatsku, a i zbog ograničenog vremena koje su imali kako bi odvezli sve pozvane novinare koje su lijepo ugostili tijekom cijelog puta, prve reakcije su, naravno, bilo sjajne. Šalu na stranu, ekstravagancija kojom se Kanye rasipa posljednjih godina, pritom mislim na promocije albuma ili predstavljanje novih modnih linija, graniči s ludošću. Uglavnom “Ye” je drugi u nizu albuma koje je Kanye producirao u Wyomingu, a koji će se s razmakom od tjedan dana pojavljivati tijekom lipnja. “Daytona” Pushe T-ja bio je prvi, nakon “Ye” slijedi “Kids See Ghost”, prvi zajednički album Kanyea i Kid Cudija, zatim jedanaesti album Nas te drugi album Teyane Taylor. Trajanja od samo 23 minute, “Ye” je njegov najkraći album u karijeru, sa samo sedam pjesama koje zvuče neuvjerljivo obično. Sve priče vezane uz teme koje obrađuje na albumu, a o kojima su se raspisali svi mediji s posebnim naglaskom na njegovu bipolarnost, možete pročitati u bilo kojem mediju. Mene isključivo zanimaju pjesme, točnije njih sedam koje zvuče kao preslike nekih sjajnih uradaka iz prošlosti.

Nikola KUČAR
Možda ste propustili...

HRT: POČELO SNIMANJE NOVOG PUTOPISNOG SERIJALA

Stani u Lici! - zanimljivosti prekrasnog i surovog kraja

FOX: TREĆA SEZONA "TRAGOM SJEĆANJA"

Potraga za istinom daleko od stvarnosti

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana