Nenad Bakić uspješni je hrvatski poduzetnik i ulagač te posebni savjetnik predsjednice RH za digitalnu transformaciju i STEM. Javnosti je sve poznatiji i kao osnivač dobrotvorne udruge Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM), preko koje je pokrenuo velike i važne projekte za uvođenje najsuvremenijih tehnologija u škole i među najšire slojeve građanstva. Jednakost prilika za sve - misao je vodilja pokretača STEM revolucije u Hrvatskoj i njegova tima. Nenad Bakić za čitatelje Glasa Slavonije objasnio je što sve ta revolucija donosi, vjeruje li u nadolazeću reformu školstva, hoće li se ikada upisne kvote studenata uskladiti s potrebama tržišta rada...

Croatian Makers aktivnosti došle su do 100.000 djece – što sve to točno uključuje i koje dobrobiti donosi?

- Mi se bavimo STEM područjem, a to su prirodoslovne znanosti, tehnologija, inženjerstvo i matematika, ali smo najviše orijentirani novim tehnologijama – programiranju, robotici, automatici i sličnom, u čemu je naše školstvo naročito deficitarno. Imamo nekoliko platformi, tj. projekata. Najmasovnija je uvođenje programiranja s pomoću malog računala micro:bit, kroz dva velika projekta i niz potprojekata. S Ministarstvom znanosti i obrazovanja i CARNetom u projektu ProMikro opremili smo sve učenike 6. razreda u svim školama koje su se dobrovoljno prijavile – 85 posto svih škola u Hrvatskoj – obučili više od 2000 učitelja i razvili nastavne sadržaje. Prije toga smo u STEM revoluciji došli do više od 1000 obrazovnih ustanova na isti način. Drugi veliki projekt je Croatian Makers robotička liga, u kojoj smo donirali više od 2500 robota u više od 500 ustanova, pa se sada više od 10.000 djece bavi robotikom. Imamo i mnogo drugih projekata. No od razvoja STEM kompetencija još više nas zanima razvoj ključnih kompetencija, kao što su vještine suradnje i komunikacije, učenja i tako dalje, te osobina ličnosti kao što su znatiželja i upornost – upravo ono u čemu naše školstvo stoji najlošije. U svakom slučaju, sad možemo reći da se radi o jedinstvenom projektu u EU u svom dosegu i složenosti.

Osim u škole micro:bitove doveli ste i u knjižnice diljem Hrvatske, a sada su na redu 3D printeri, STEM auto s radionicama za sve, najavili ste prvi hrvatski satelit - jesmo li predugo čekali?

- Projekt s knjižnicama jako je važan jer dovodimo nove tehnologije u lokalne zajednice, za djecu, ali i za odrasle. Uz besplatne radionice programiranja i posudbe micro:bitova, građani će se moći koristiti i 3D printerima i drugim tehnologijama i tako će knjižnice postati lokalni inovacijski centri. Sve to je vrlo uzbudljiv razvoj i iako smo neopravdano jako zaostali za razvijenim svijetom, sada se u području STEM edukacije zaista brzo primičemo vrhu. Satelitska tehnologija pak zaista nije nešto novo, ali je jako zanimljivo da Hrvatska još nema ni jedan satelit. Mi ćemo omogućiti hrvatskoj djeci da pošalju u orbitu prvi hrvatski satelit i time poslati snažnu poruku da su djeca sposobna za ono za što odrasli nisu bili.

Na koji se način financiraju svi ti projekti i kolika je njihova vrijednost?

- Glavno financiranje dolazi od naših privatnih sredstava, ali se financiramo i donacijama građana i trgovačkih društava, kroz crowdfunding kampanje i direktno, te u posljednje vrijeme i europskim i drugim fondovima.

Iako se STEM područje sve više potencira u školama i na fakultetima, upisne kvote govore sasvim suprotno – za ekonomiste i pravnike i dalje je daleko više mjesta. Mislite li da će se to ikada promijeniti?

- Upisne kvote u velikom su raskoraku ne samo s tzv. potrebama tržišta rada – pa tako sveučilišta ne poštuju ni preporuke HZZ-a – nego i s potrebama mladih. S obzirom na situaciju u Hrvatskoj, ne vidim kako bi se to moglo uskoro promijeniti.

S jedne strane djeci se predbacuje pretjerana upotreba tehnologije, a s druge strane u tome ih se ohrabruje. Nije li to pomalo zbunjujuće?

- Mnoga djeca zasigurno se previše služe tehnologijom, ali kao pasivni konzumenti, a uskraćena su u aktivnom korištenju tehnologije. Primjerice, naši su se osnovnoškolci prije naše intervencije najmanje u EU koristili tehnologijom u nastavi prirodoslovlja, jedna smo od rijetkih zemalja EU u kojima programiranje nije u kurikulumu i tako dalje. Mi postižemo da djeca budu stvaraoci u novim tehnologijama, a ne konzumenti, kako bi razvila ključna znanja i kompetencije i bila ravnopravni građani 21. stoljeća. Jako je zanimljivo da mnoge razvijene zemlje poput Singapura i Danske idu upravo putem koji je odabrao IRIM, iako za sada ne postižu naše rezultate.

Jednom ste istaknuli kako ste i sami zamalo napustili Hrvatsku – upravo zbog boljih mogućnosti za obrazovanje djece. Vjerujete li u nadolazeću reformu školstva i što bi pomoglo motivirati mlade da ostanu ovdje, naročito u Slavoniji?

- Iako su potezi koje ovo ministarstvo čini dobri, primjerice velike investicije u strukovno obrazovanje, tema reforme puno je veća nego što se to prezentira javnosti. Potrebno je reformirati školstvo kao sustav javne uprave, a onda dolazi reforma kurikuluma, tj. sadržaja. Primjerice, Finci u svoj školski sustav mogu svakih nekoliko godina bez drame “utočiti” novu reformu ne samo kurikuluma nego i cijelog načina podučavanja. Stoga nisam naročito optimističan oko reforme kurikuluma, koja je više politička tema nego sadržajna, ali podržavam napore Ministarstva.