“Jezici za gimnazijalce” naslov je knjige koju je napisao maturant našičke gimnazije Teo Samaržija (19), a objavila nakladnička kuća Alberta iz Osijeka.

U živom razgovoru Teo nije pretjerano rječit, ali to se ne bi moglo reći o tekstu u kojem je pokazao znatnu erudiciju i nesvakidašnje intelektualno zanimanje za fenomen jezika. Mladi Samaržija piše o povijesti jezika, indoeuropskim narodima, jezičnim skupinama, a potom se bavi etimologijom nekih svakodnevnih pojmova te ponire u značenje naziva mjesta. Spominje on i ugrožene jezike, a na kraju se knjige bavi programskim jezicima koji se koriste u komunikaciji s računalima. Do informacija je najčešće dolazio surfajući po internetu, često se služeći blagodatima sveznajuće Wikipedije. Mnogi će se složiti da to možda i nije najbolji način za upoznavanje znanstvenih činjenica potrebnih za pisanje knjige, ali srednjoškolcima je sve dopušteno.

Nekada su gimnazijalci pisali maturalne radove, a danas objavljuju knjige. Ono što je Tea Samaržiju dodatno motiviralo da napiše knjigu jest poticajna sredina u kojoj je odrastao. Naime, njegova je majka Latinka magistrica lingvistike, autorica knjige “Suvremeni donjomiholjački govor”, a otac Željko povjesničar i publicist, pisac povijesnih udžbenika i autor brojnih znanstvenih radova. Teo nije siguran hoće li se još vraćati lingvistici, pred njim je polaganje državne mature i želja da upiše računarstvo. D. Celing