Magazin
USPOREDNI INTERVJU: VELIMIR SRIĆA

Ne treba se bojati novih ideja nego starih predrasuda
Objavljeno 2. lipnja, 2018.

Kad se povede riječ o hrvatskim potencijalima za razvoj i napredak, ekonomskim mogućnostima i poslovanju, o izvrsnosti i napose mladim snagama, razgovor s dr. sc. Velimirom Srićom, sveučilišnim profesorom s Ekonomskog fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, uvijek je inspirativan, sadržajan i poučan.

Ako nam je (a trebala bi biti) razvojna paradigma jedina relevantna opcija za budućnost, ima li Hrvatska dostatno potencijala (napose ljudskih, mladih i sposobnih kadrova) koji stvaraju nova rješenja, ruše stare paradigme i unaprjeđuju svakodnevni život ljudima u svojoj sredini?

- Naravno da ima i znanja, i sposobnosti, i talenata, najviše među mladima i novim generacijama. Problem je što oni sporo dobivaju priliku, ili se sami za nju uopće ne bore. Hrvatskom već dugo kruži šala: O čemu se mnogo priča, a ništa se ne radi? Odgovor je - promjene, razvoj i reforme! Svima su usta puna riječi, ali nedostaju djela. Svi smo za reforme, ali ne reformiraj mene. Svi smo za razvoj, ali čekamo da ga pokrene netko izvana. Svi smo za promjene, ali mijenjaj nekoga drugoga. Svi smo za inovacije, ali dosta mi je tih tvojih glupih ideja! Uostalom, uvijek je bilo lakše kritizirati, a teže raditi. Zato obilujemo pljuvačima i cinicima koje je najlakše definirati kao “pametne” lijenčine. Znam što ne valja, ali sam neću ništa učiniti, jer tko radi taj i griješi.

MIJENJATI PONAŠANJA

Danas bi svi rado bili “bezgriješni”, paralizira nas strah od pogrešaka. I šefovi, i suradnici, i roditelji, i mediji stalno se bave hvatanjem drugih u onome što rade loše. Normalno je da želimo izbjeći promašaje da ne bismo u očima drugih ispali glupi, odgovorni ili krivi. Ali takva težnja potiče nepoduzetničko ponašanje, jača otpor promjenama i blokira put novim idejama. Previše smo navikli na “ziheraštvo”, igru na sigurno. Trudimo se izbjeći situacije koje donose nesigurnost i rizik, ili vode u nepoznato. A stvaranje je baš to, istraživanje, eksperimentiranje, pokušavanje, griješenje, učenje. Kako bi rekao kompozitor John Cage: Ne razumijem zašto se ljudi boje novih ideja, ja se bojim starih.

Tu je još i mentalitet koji je Mijo Mirković prije 50 godina opisao riječima: “Kod nas svatko zna više od onoga koji zna”! Zapostavljamo stručnost i znanje, prestali smo se diviti pameti, cijenimo samo moć i materijalne vrijednosti, sposobnost je prestala biti glavno sredstvo napredovanja, a zamijenila ju je klanovska i politička pripadnost, nepotizam...

Najuspješniji ljudi, bili menadžeri ili inovatori, znanstvenici ili obični radnici, u pogreškama vide sredstvo učenja. Valja nam stvoriti mentalitet u kojem je draža kreativna pogreška nego mediokritetska ispravnost. Dok god se većina ljudi oko nas trudi otkriti tuđe pogreške i kazniti ih, nećemo biti razvojno i stvaralački orijentirano društvo. Previše nam je mrzak svaki pokušaj koji nema siguran ishod. Rušitelji blokiraju stvaratelje, što je tipično za sva konzervativna društva, a mi smo to sve više iz dana u dan. Umjesto peticija Pro life ili Contra Istanbulska deklaracija, trebali bismo raspisivati referendum za stvaratelje protiv rušitelja.

S tim u vezi jedna od ključnih uloga je i uloga menadžmenta. Što nam o tome možete reći? Objavili ste knjigu “Inventivni menadžer u 100 lekcija”..., pa da ponovimo gradivo: kakvi nam menadžeri trebaju, i imamo li ih, a sudeći prema nekim primjerima (Tedeschi, Rimac...) imamo ih...

- Narodna poslovica davno je utvrdila da sve počinje u glavi, ali i da riba smrdi od glave. Menadžeri, šefovi, oni koji nas vode, uvijek su najodgovorniji. Danas je za njih presudno da znaju vidjeti svijet očima onih koji dolaze, mladih, milenijalaca i generacija Y i Z, kako ih obično zovemo. Nikad u ljudskoj povijesti oni koji tek stupaju na poslovnu i političku scenu nisu imali više znanja o tehnologijama i idejama budućnosti od generacija koje još uvijek drže upravljačko kormilo u svojim rukama. Najbolji menadžeri zato danas brzo daju mladima priliku. Druga važna osobina modernih menadžera jest sposobnost da budu majstori promjena i pokretači inovacija. Oni ne mogu samo upravljati promjenama, nego moraju biti ispred njih. Moraju energično uvoditi inovacije, mijenjati ponašanje svojih djelatnika i hrabro ih voditi u kreativnu budućnost.

Rimac kojeg spominjete sjajan je primjer, a vidite koliko ga često razni mediokriteti kritiziraju i trude se umanjiti njegove rezultate. Najbolje primjere uspješnih tvrtki i sjajnih menadžera možemo danas naći u informatičkoj industriji. To je najbrže rastući dio hrvatskog gospodarstva, a radi se o čistoj prodaji pameti. Ti menadžeri moraju voditi tvrtke putem drukčijeg sustava vrijednosti, jer okupljaju pametne kreativce. Ima sjajnih primjera i izvan informatike. Recimo W. L. Gore jedna od 200 najvećih tvrtki u SAD-u, umjesto menadžerske hijerarhije ima plosnatu strukturu, svi su djelatnici bez titula i nazivaju se “suradnicima”. Ne postoji komandna struktura ni hijerarhijsko komuniciranje, a timovi se organiziraju oko izazova i prilika, novih proizvoda, projekata ili tržišnih niša. Šefovi postaju osobe koje ostali izaberu i žele slijediti. To su pojedinci koji pokrenu neki projekt i za njega zainteresiraju dovoljan broj suradnika. Djelatnici su slobodni birati projekte na kojima žele raditi i način na koji će koristiti radno vrijeme. Rezultat ovakve organizacijske kulture je izuzetan poslovni uspjeh i rast praćen zadovoljstvom djelatnika i njihovom odanošću kompaniji.

Za razliku od toga, naša poduzeća karakterizira hijerarhija i “birokratski duh” kojem je strana improvizacija, fleksibilnost, tolerantnost i izostanak reda. Najbolji radnici, poduzetni i pametni ljudi, kreativci i izumitelji u takvom birokratskom moru uvijek će se osjećati kao riba na suhom.

LJUDEVITOV POUČAK

Da bi promjene nastupile (budimo stvaratelji, a ne rušitelji!), u pozitivnom smislu naravno, kreativnost i hrabrost su nužne, a treba znati i kako upravljati promjenama (referiram se na još jednu Vašu odličnu knjigu). Možete li to malo šire pojasniti?

- Sjetimo se davnih vremena kad je Ljudevit Posavski odlučio napasti nadmoćnu franačku vojsku. Vjerovao je da će pobijediti, ali su mu vojnici bili preplašeni. On ih prije bitke povede u crkvu i reče: Nakon molitve bacit ću novčić. Padne li pismo, pobijedit ćemo. Padne li glava, izgubit ćemo! Sudbina nas drži u svojoj ruci! Ljudevit je kleknuo pred oltar, pomolio se i bacio novčić. Padne pismo. Vidjevši to, vojnici željno krenu u borbu i potuku neprijatelja. Nitko ne može promijeniti tijek sudbine, reče Ljudevitu jedan od vojnika dok su slavili pobjedu. Zaista ne može, odgovori on, pokazujući novčić koji je imao pismo s obje strane.

Ako je vjerovati priči, Ljudevit je imao osobinu koja je danas nužna svima koji žele biti uspješni u zahtjevnom i dinamičnom poslovnom okruženju, a zove se proaktivnost. Želimo li da se nešto dogodi, moramo to izazvati, moramo vjerovati da je izvedivo i poduzeti sve što je u našoj moći da u to uvjerimo druge.

Našu poslovnu kulturu karakterizira reaktivnost. Ne izazivamo sudbinu već joj se prepuštamo. Kad se nešto dogodi, reagiram. Do tada čekam. Kad nastane poticaj, slijedi reakcija. Nema li poticaja nema ni reakcije. Napravit ću samo ono što moram, ono na što sam natjeran. Ne planiram unaprijed, reagiram na problem kad se pojavi. Zvuči li poznato? Neka državna poduzeća već desetljećima stvaraju gubitke i žive od subvencija. Čemu panika, još ćemo neko vrijeme izdržati, a onda će netko drugi doći na vlast i rješavati taj problem! Prihodi su ispod plana, a rashodi iznad plana! Nećemo napraviti rebalans, bit ćemo pametniji nakon ljeta. Kažu da će cijena energije značajno porasti? Mislit ćemo o tome tek kad energenti poskupe! Reaktivnim se ljudima, upravama poduzeća, vladama i nacijama život događa umjesto da ga planiraju. Prepuste se sudbini, nadaju sretnim okolnostima, a kad one izostanu, žale se da ih prati nesreća. S vremena na vrijeme udari nas kriza pa svi nagomilani problemi iziđu na površinu, a mi se čudimo otkud ih je toliko i zašto ih već davno nismo riješili.

Upravljati promjenama nije teško ako smo kreativni, hrabri i samopouzdani. Ako smo stvaratelji, a ne rušitelji. Imajmo viziju! Planirajmo! Zaposlimo najbolje! Dajmo im uvijete da dokažu svoj talent! Ne postavljajmo im birokratske zapreke! Nagrađujmo rezultate, a ne poslušnost! Budimo menadžeri koji nadahnjuju, a ne naređuju, koji hvataju suradnike u onome što naprave dobro. Veselimo se pameti, uspjesima i rezultatima. Vjerujmo u sebe!

AFTERWORK SA SRIĆOM

Vidio sam Vaš program motivacijskih predavanja za 2018. Neka su održana, neka slijede - kakav je odjek, kolika je zainteresiranost?

- Jednom mjesečno, četvrtkom uvečer, nalazimo se u kongresnom centru Kraša, četrdesetak poduzetnih, kreativnih, pozitivnih i promjenama sklonih ljudi koji žele učiti i raditi na sebi. Dolaze nam pojedinci, ali i cijeli timovi, iz Hrvatske, ali i iz regije, od Ljubljane i Maribora do Sarajeva i Čakovca, od Varaždina i Banje Luke do Poreča. Redoviti su nam gosti ljudi iz high-tech sektora, ali i iz uprave, primjerice jedan gradonačelnik i župan sa svojim menadžerskim timovima. Ima i mladih poduzetnika koji su u fazi startupa, ali i menadžera najvećih kompanija. Za teme biram sadržaje koji najviše muče moderne poslovne ljude, od upravljanja vremenom i promjenama do komunikacije u digitalnom dobu, od borbe sa stresom do metoda motiviranja, od upravljanja konfliktima do traženja ravnoteže posla i privatnog života.

Afterwork sa Srićom, kako se program zove, opušteni je način učenja, druženja i punjenja baterija. Traje već šestu godinu i do sada je, kad se sve zbroji, okupio više od tisuću sudionika. Sat i pol je posvećen predavanju o temi, pola sata je rasprava, a slijedi networking uz Kraševe proizvode i osvježenje. Pratimo najaktualnije svjetske trendove pa se posebno bavimo temama poput digitalnog leadershipa, razvoja empatične organizacijske kulture, agilnog vođenja projekata, uspješnog upravljanja inovacijama i sličnim. Naglasak je na idejama, modelima i pristupima koji daju efekte. Posebno me vesele izuzetni poslovni i životnim rezultati vjernih polaznika i njihov komentar da smo im pritom pomogli.(D.J.)

Svima su usta puna riječi, ali nedostaju djela. Svi smo za reforme, ali ne reformiraj mene. Svi smo za razvoj, ali čekamo da ga pokrene netko izvana...

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

REPORTAŽA: BARANJSKI GATORFEST

Dani vina, snaša i gromova

2

USPOREDNI INTERVJU

Marijana Petir: Problem je trebalo rješavati na mjestu nastanka, a ne u Europi

3

TEMA TJEDNA: NOVA MIGRANTSKA KRIZA (I.)

Sigurnost Hrvatske
mora biti iznad svega!