Objavljeno 27. svibnja, 2018.
VINKOVCI
Kao i svake godine, rodbina i djelatnici vinkovačke Pošte posjetili su grob svog djelatnika Roberta Bajtala, koji je poginuo na radnom mjestu prije točno 18 godina u eksploziji dviju bombi koje je aktivirao branitelj nezadovoljan što mu službenica nije htjela isplatiti novac bez osobne iskaznice. Nakon posjeta groblju, u holu središnje vinkovačke pošte, ispred šaltera broj 6, gdje se dogodila tragedija, održana je kraća komemoracija. Osim Bajtala (33), u eksploziji 25. svibnja 2000. u 14.30 sati poginuo je 25-godišnji branitelj, Vedran S. iz Vinkovaca, a šest djelatnika Pošte i dvije djevojke koje su stajale pred nekim od šaltera ozlijeđeni su. Robert Bajtal bio je omiljen među poštarima, ali i u gradu jer je u Folklornom ansamblu Lisinski vodio male folkloraše i bio aktivni folkloraš.
Kako je očevidom utvrđeno, Vedran S. je došao na šalter broj 6 i zatražio novac koji mu je poslao neki prijatelj, ali se naljutio kada mu je službenica rekla kako ne može podići novac uz predočenje vozačke dozvole, već samo uz osobnu iskaznicu. Vedran, koji se kao 16-godišnjak priključio obrani domovine i, neki tvrde, dobio mirovinu kao maloljetni branitelj, a imao je, čini se, i psihičkih problema, nezadovoljan je izišao i nakon nekog vremena se vratio te stavio dvije bombe na šalter.
- Stavio je bombe, izvadio osigurač i rekao: 'Sad ćete mi dati!' Mislim da se radilo o 500 kuna koje mu je netko poslao iz Knina. Prvo se začula jedna, a odmah potom i druga ekplozija. Htio je podići novac uz vozačku dozvolu koja je bila vlažna i umrljana, pa je službenica rekla neka ode po osobnu i dobit će novac. Robert je radio iza šaltera, razvrstavao preporučene pošiljke u pretince i da je samo dvije sekunde ranije izišao kroz vrata kraj pretinaca, ostao bi živ. Geler ga je pogodio ravno u glavu i odnio dio glave. Pogledao sam prema njemu i vidio ga sveg u krvi. Bilo je sve u dimu i prašini, potpuno nestvaran prizor. Ja sam dobio geler u glavu, zadobio frakturu lubanje, a dva gelera su me pogodila u lijevu nadlakticu. – prisjeća se Davor Krajinović, koji je do tada već 17 godina radio na vinkovačkoj Pošti.
Karmela Janković već je 20 godina zaposlenica Pošte i pukom srećom izbjegla je možda čak i smrt. Naime, toga dana kada se dogodila tragedija imala je slobodan dan, a kolegica koja je radila na njezinu mjestu ostala je bez oka. Još je jedna kolegica ostala bez oka, a ostali su dobili gelere po tijelu. Miroslav Flego
MEMORIJAL U SPOMEN NA ROBERTA
- Bilo nam je grozno raditi nakon toga što se dogodilo. Stalno smo gledali na šalter 6 i stalno su nam misli bile u toj tragediji. Danima poslije neke knjige su imale jako neugodan miris jer su bile poprskane krvlju, a na stropu, danima poslije, pronalazili smo dijelove tkiva, mozga... Grozno je bilo - kaže Karmela Janković.
U spomen na Roberta svake se godine njemu u čast održava memorijal gdje nastupaju folkloraši, klape, tamburaši, sve ono u čemu je do 25. svibnja 2000. uživao punim srcem...