Završila je jedna od čudnijih sezona HNL-a. Dinamo je u svoje okrilje vratio dvostruku krunu, nakon što mu je prošle sezone Rijeka otela oba naslova. Međutim, Zagrepčani nisu više ni izbliza tako dominantni kao u sezonama prije nego što ih je Rijeka detronizirala. Ovog proljeća su praktično nudili titulu na pladnju, jer su doživjeli neočekivano puno poraza, ali je ispalo kako nitko od Dinamovih pratitelja nije bio spreman iskoristiti ta njegova posrtanja.

Na kraju je presudan bio jesenski učinak Dinama. Polusezonu je završio s 12 bodova prednosti ispred prvog pratitelja Hajduka, a iznimno je važna bila i pobjeda u Gradskom vrtu u prvom proljetnom kolu. Jesenas, Dinamo, za razliku od konkurencije, nije prosipao bodove u malim utakmicama i zato je u proljeće ušao s lagodne pozicije. Na ruku mu je išlo i to što se Rijeka morala ekipirati ispočetka, jer je tijekom ljeta prodala veći dio šampionske momčadi. No u proljeće je Matjaž Kek opet posložio kockice i Riječani su imali najbolji učinak, ali su zapeli kada je bilo najpotrebnije. Naime, poraženi su dvaput u Kranjčevićevoj, prvo od Rudeša (4:2), pa od Lokomotive (1:0), u trenucima kada se Dinamo baš nudio. Veliku priliku propustio je i Hajduk, jer je igrao protiv Dinama na Poljudu i pobjedom imao priliku doći na samo dva boda zaostatka, ali su “modri” slavili i u toj utakmici.

Zapravo, ovog proljeća Dinamo je dobio dva iznimno važna susreta u gostima, onaj u Osijeku i taj u Splitu. Međutim, bez obzira na to Hajduk i Rijeka imali su priliku dobro zakomplicirati prvenstvo, ali su posrnuli u ključnim trenutcima, pa su Zagrepčani na kraju titulu proslavili nakon poraza od Rudeša.

Uglavnom, ispalo je kako titulu prvaka nitko baš nije želio. Naravno, to je iskrivljena slika, ali teško da će se ponoviti toliki kiksovi momčadi iz vrha tablice. Osijek se ove sezone nije uspio uključiti u tu borbu jer je imao previše neriješenih rezultata, pa je ostao zacementiran na četvrtom mjestu s velikim zaostatkom za vodećim trojcem.

Borba za opstanak bila je uzbudljiva. Mnogi su kao najvećeg kandidtata za ispadanje vidjeli Rudeš, ali on je bio najugodnije iznenađenje proljetnog dijela sezone. Poderali su cijelu “veliku četvorku” hrvatskog nogometa i uspjeli izboriti izravni opstanak u prvenstvu. Iza njih su ostale Istra 1961 i Cibalia, koje su uz velike brige na travnjaku imale i onih egzistencijalnih.

Na kraju je odlučivalo posljednje kolo. Cibalia je ostala posljednja, što znači selidbu u niži stupanj natjecanja, a Puljani će pokušati sačuvati prvoligaški status u kvalifikacijama protiv Varaždina, koji je bio drugoplasirani u Drugoj ligi. Ostaje i pitanje smisla licenciranja kad nam se svake sezone događa da neki klub grca u dugovima i jedva spaja kraj s krajem. Politika kompromisa i dalje postoji, a ona sigurno ne pomaže razvoju našeg nogometa.

Ni suđenje ove sezone nije bilo na ponos. Sudačka komisija jednostavno mora poduzeti određene korake kako bi se taj segment popravio. Sudačke su liste preglomazne u odnosu prema broju prvoligaša i na tom planu treba djelovati. Utakmice HNL-a iz tjedna u tjedan treba povjeravati najboljim sucima, a ne odlaziti u širinu. Mnogo više pogrešaka napravili su pomoćnici u procjenama zaleđa i to je još jedno polje na kojem je očito potrebna dodatna edukacija.

Osim toga, mogla bi se sudačka komisija pozabaviti i drugim statistikama, poput one da određeni suci uvijek sude u korist određenog kluba. Previše se toga dogodilo da bi bilo slučajno. I nije to problem samo HNL-a. Neka su pravila također sporna, poput onog o broju stranaca iz zemalja izvan EU-a. Sedam, koliko ih je trenutačno dopušteno, sigurno ne ide u korist razvoju mladih igrača.

Takve nakaradne odredbe znače kako sami sebi pucamo u koljena.