U svome znanstvenome radu “Etičnost u masovnom komuniciranju”, dr. sc. Gordana Vilović obrađuje aspekte brige za medijsku etiku u novoj paradigmi masovnog komuniciranja. Etika u novim medijima uključuje velik broj dvojbi i otvorenih pitanja. Nove tehnologije i digitalnost u sustavu masovnog komuniciranja pomaknule su granice prava i obveza komunikatora. O svemu tome, kao i “slučaju Borg”, razgovarali smo s prof. Vilović s Fakluteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Kakva je zapravo medijska slika Hrvatske danas, ima li tu etičnosti, odgovornosti, transparentnosti... ili se sve svodi na senzacionalizam, posvemašnje žutilo?

- Medijska slika u Hrvatskoj danas je prilično otužna. Postoji veliko raslojavanje novinara na one koji jedva preživljavaju u odnosu prema novinarima koji su koliko-toliko zbrinuti. Ovi prvi rade različite poslove - od pisanja native oglašivačkih tekstova do obavljanja svih poslova koji nemaju veze s novinarstvom, i to rade šutke. Ovi drugi također šute jer štite svoj malo bolji položaj. No, generalno gledajući, sve je manje zadovoljstva u novinarskom pozivu. Profesionalno novinarstvo, kad ponestane nagona da se piše i izvještava tako da se približi što više istini, jednostavno se urušava. Mislim da se to događa danas u Hrvatskoj.

Utjecaj društvenih mreža dodatno je novinare pretvorio u puke pretraživače tzv. zanimljivih tekstova, da bi se u e-publikacijama novina dobio što veći broj čitatelja koji će kliknuti na “poticajan” naslov. Čak ne koriste mobitel za razgovor s ljudima jer, kao, sve piše na Facebooku ili Instagramu. Krajnji rezultat je sveopća banalizacija u obradi tema i silna površnost zbog imperativa brzine. Objaviti prvi, makar posve pogrešno.

Ne mislim da je položaj novinara u Hrvatskoj najgori na svijetu, ali podatci međunarodnih organizacija pokazuju da se ničim ne možemo pohvaliti. Možda je u nekim segmentima i gore negoli prije 27 godina. S jedne strane imamo više-manje uniformirane - konfekcijske - mainstream medije gdje, htjeli priznati ili ne, vidimo dugu ruku vlasnika koji, preko urednika, paze da se ne ugroze odnosi s različitim interesnim grupama u društvu.

Osim mainstream medija, naravno, imamo neprofitne elektroničke medije koji su originalni i traže svoje mjesto pod suncem, ali im treba financijska potpora da žive i daju drugačije poglede na zbivanja u Hrvatskoj. Oni nemaju oglasa i reklama, ali ih zato treba poduprijeti jer pišu o manjinskim društvenim skupinama koje su gotovo izopćene iz srednjostrujaških medija. Naravno, osim kad se dogodi nešto izrazito loše, tragično ili neobično - tada se raspišu svi.

O etičnosti u hrvatskim medijima malo se govori, jer, reći će cinici, ima većih problema u hrvatskom novinarstvu! Postoje pravila postupanja ili kodeksi medijskih kuća, ali bojim se da malo tko to čita. Ne vode se više ni konstruktivne rasprave o nevjerojatnim pogreškama u redakcijama, što je prije ipak bio slučaj. Pritom ne mislim na poplavu vulgarizama i neprimjerenog govora, nepristojnosti i konačno govora mržnje većinom u e-publikacijama. Posebnost su naslovi koji nemaju nikakve veze s tekstom. Neki news portali su se izvještili u rečeničnim konstrukcijama naslova koji su čista prijevara za novu generaciju čitatelja, a ipak će kliknuti na “Iznenadit ćete se kako je...”, “Nećete vjerovati što se dogodilo...”, “Šokirat će vas video...” itd. Kratak komentar na ovo je tek: adio pameti!

Konkretan primjer: Je li objava mailova “grupe Borg” od strane portala Index, koja traje i dalje, etično i odgovorno novinarstvo, ili se i tu radi o senzacionalizmu, demonstraciji medijske moći ili nečem trećem, stvarnom željom da se javnosti predstavi istina?

- Nisam stručnjak za takve stvari. Netko istresa vreću punu mailova svjesno odabranom mediju. Posrijedi je bio i jest interes određene skupine koja je imala debeli razlog da to učini. U tim slučajevima nisam sklona vjerovati da se radi isključivo o potrebi da se javnost upozna s načinom kako se komunicira i odrađuju veliki poslovi u Hrvatskoj. Ili bar nije bio primaran interes. Međutim, pokazalo se da je zanimanje javnosti bilo očekivano snažno da si predoči načine kako se dopisuju/dogovaraju/razgovaraju ljudi koji bi trebali kao štititi hrvatske interese. Urednici portala Index očito su provjeravali istinitost i vagali što objava može značiti. I donijeli su odluku. Objava mailova “grupe Borg” minijaturni je hrvatski WikiLeaks. Vrlo brzo se shvatilo da je bilo pokušaja skrivanja, laži, muljanja... Ono o čemu se nagađalo u vezi s donošenjem zakona o Agrokoru, na žalost, pokazalo se istinitim. Stoga smatram da to nije senzacionalizam ili demonstracija medijske moći. Političarima, posebno u Hrvatskoj, gdje se korupcija, klijentelizam i nepotizam još uvijek ne sankcioniraju - sud javnosti mora biti bitan. Mediji moraju biti na strani ljudi koji su birali i plaćaju političke funkcionare. Dok god ne dođe do otrježnjenja ljudi koji vode državne poslove da se svaka pogreška, makar to bio i nemušt komentar na e-mailu, gadno plaća - neće biti dobro u Hrvatskoj. Zato su nam potrebni neovisni i slobodni mediji. Oni moraju biti hrabri da bi možda jednog dana bilo bolje svima. (D. J.)