Objavljeno 26. svibnja, 2018.
Na Danima Slavonije u Europskom parlamentu: Šokačko se raširilo kolo, ruža bijela na pola Brisela...
Bio je to put na koji se, složili su se mnogi, ide jednom u život, i koji se pamti dok vas zdrava pamet služi. Možda zvuči patetično, ali je tako, bar u mom slučaju, a vjerujem i u slučaju mnogih drugih.
Ni put autobusom dug 22 sata do europske prijestolnice (i isto toliko natrag, kući ), smještene u srcu Belgije - Bruxellesa, nije bilo teško prevaliti u društvu dvaju poznatih slavonskih kulturno-umjetničkih društava, uz pjesmu, bećarce i, dakako, neizostavne slavonske delicije, kako su se šalili naši suputnici - krute derivate poput slanine, kulina, šunke, kiflica, ali i one tekuće - rakije! No krenimo u središte priče, u Europski parlament.
Ondje je u utorak, 15. svibnja, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir predstavila bogatu kulturnu baštinu Slavonije nastupima KUD-a Šokadija iz Strizivojne i KUD-a Seljačka sloga iz Šljivoševaca. U tradicionalnim nošnjama, pred velikim brojem zastupnika i gostiju, izveli su “Običaj kraljica ljelja” (ples i pjesmu sa sabljama), pjesmu “Kad se slegnu vode na livade” te tradicionalne slavonske plesove uz pripadajuće napjeve. Zastupnica Petir pozdravila je svoje goste kazavši kako joj se “u Europskoj godini kulturne baštine činilo da nema boljeg izbora nego predstaviti Hrvatsku upravo kroz Slavoniju, sa svom njezinom raskoši i ljepotom”. Petir je napomenula da se “u Slavoniji ogleda simbol trajne povezanosti čovjeka, prirode i Boga, jedne izvanredne ravnoteže, koju je nemoguće ne primijetiti”.
RASKOŠ I LJEPOTA SLAVONIJE
Kao medijatorica cijele priče, Petir je kazala kako je ovaj događaj, prezentacija u Europskom parlamentu, posvećen svima onima koji su unatoč brojnim izazovima ostali u Slavoniji, zavrnulu rukave i rekli: “Ostajem na svojoj djedovini i očevini. Ovdje ću gledati kako moja djeca rastu. I ovdje ću dočekati svoju starost.” Također je to posveta i onima koji su otišli iz Slavonije, s pozivom da se vrate kući, u Hrvatsku, u Slavoniju.
Na predstavljanju je sudjelovao i zamjenik župana Osječko-baranjske županije Petar Lagator, a nakon nastupa KUD-ova novinarka i fotoreporterka Glasa Slavonije Maja Muškić (autorica ovih redaka) predstavila je svoju izložbu Ljelje, i to onih iz Gorjana, nedaleko od Đakova, koje su od 2009. godine na UNESCO-ovu popisu zaštićene nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Osim bogatom kulturnom baštinom Slavonija se diči i dugom tradicijom uzgoja konja. Bogatstvo Državne ergele Đakovo, jedne od najstarijih u Europi, predstavio je njezin ravnatelj Mirko Damjanović.
U Europskom parlamentu svi su posjetitelji imali priliku uživati u slavonskim delicijama i specijalitetima koji su stigli izravno od lokalnih proizvođača zahvaljujući Regionalnoj razvojnoj agenciji Slavonije i Baranje, koju je predstavljao direktor Stjepan Ribić. Tako su predstavljeni kravlji polutvrdi kuhani sir s OPG-a Božidara Glavaša, suhomesnati proizvodi OPG-a Petra Dobrovca te misna vina Đakovačko-osječke nadbiskupije.
ODUŠEVLJENI I TURISTI
Dvodnevno predstavljanje slavonske baštine i gastronomije osobito je bilo atraktivno u srijedu, na nastupu KUD-ova u samom srcu Bruxellesa - na glavnom gradskom trgu Grand Placeu - gdje su izveli dio iz svog bogatog kulturno-umjetničkog programa. Oba KUD-a na putu od hotela do trga predvodila je Marijana Petir, a na čelu povorke vila se hrvatska trobojnica. Zastajali su slučajni prolaznici zanimajući se odakle potječu te bogate, impresivne narodne nošnje, koji narod predstavljaju. Kada su na trgu izveli svoj program, teško ih je bilo oteti turistima, koji su ih doslovno okupirali želeći se fotografirati s njima. Neki su ljeljama uzimali šešir i sablju kako bi se fotografirali s tim dijelovima našeg nadaleko poznatog narodnog ruha.
Na povratku kući puno dojmova, oba KUD-a zajednički su željela zahvaliti na gostoprimstvu Marijani Petir pa se tako u autobusu, između ostaloga, zaorio i bećarac: “Marijano, na svemu ti hvala, što nam tvoja desna ruka dala!”
I da ne zaboravimo spomenuti još jedan važan dio cijele priče. Naime, osim Slavonaca u autobusu je bilo i nekoliko Dalmatinaca, vjernih navijača Hajduka, koji su Marijani u srcu EU parlamenta oko vrata ovili Hajdukov šal. Slavoncima ipak ostaje na srcu onaj dio njezina govora u kojem je, obraćajući se svima prisutnima, rekla kako bi sigurno, da nije rođena kao Moslavka - bila Slavonka!
Eto, malo propagande nije na odmet. Slavoniji u korist...
Piše: Maja MUŠKIĆ
U Bruxellesu i općinari
Uz članove KUD-ova i dožupana Osječko-baranjske županije na predstavljanju su sudjelovali i načelnik općine Strizivojna Josip Jakobović te predstavnice općina Satnica Đakovačka, Viškovci i Semeljci, koje su udružile znanje kako bi zajednički radile na projektima za razvoj Slavonije, te ih je zastupnica Petir nagradila putom u Bruxelles. U Bruxelles su stigle i profesorice iz Isusovačke klasične gimnazije iz Osijeka, jedne od 25 hrvatskih Škola ambasadora Europskoga parlamenta, kao i pobjednica natječaja Gospodarskog lista iz poznavanja EU i Zajedničke poljoprivredne politike, mlada Doroteja Požarić, koju je zastupnica Petir ugostila u Europskom parlamentu.
Legenda koja živi
Proljetni ophod ljelja običaj je koji potječe iz turskih vremena, u kojemu djevojke odjevene u kraljice o blagdanu Duhova obilaze selo i izvode ritual sastavljen od posebnih pjesama i plesa sa sabljama. Za promociju tog posebnog običaja danas su najzaslužniji članovi Kulturno-umjetničkog društva “Gorjanac” iz Gorjana i njihova voditeljica Marija Bučanović, na čiju je inicijativu običaj ponovno oživljen. Djevojke u pohodu ljelja specifično su odjevene i podijeljene po ulogama, na kraljeve i kraljice. Uloge momaka podijeljene su na prosjeke i svirače. Kraljevi nose ukrašene muške kape u obliku stošca, s cvjetovima, štrepama, ogledalcima, koviljem i trakama te u ruci imaju sablje, a kraljice imaju vjenčiće kao mladenke na vjenčanju. Ljelje se kreću u povorci pokraj kuća pjevajući specifične pjesme. Domaćini koji ih žele primiti širom otvore kapiju ili najave da žele primiti ljelje, a one ulaze u dvorište, pjevaju domaćinima prigodne pjesme, izvode obrednu igru u kolu, uz pratnju gajdaša, a tamburaši također zasviraju poneku pjesmu, kolo ili bećarac. Domaćini ih počaste pićem, jelom i kolačima te darivaju novcem, nakon čega ljelje odlaze do druge kuće. Nakon obilaska Gorjana ljelje u okićenim konjskim zapregama odlaze u još poneko susjedno selo.