Duboka država je relativno novi pojam za prastari fenomen, ideju, slutnju, pa i spoznaju: da u svim i svakoj državi postoji neka moćna tajna organizacija ili više takvih organizacija, formalnih ili neformalnih središta moći koja vuku konce iz daljine ili mračne DUBINE te tako vladaju zemljom, narodom, ljudskim sudbinama; izabiru i postavljaju - kao lutke na koncu - stranačke vrhovnike, predsjednike, premijere, ministre, državne odvjetnike, suce, guvernere, gradonačelnike, župane, općinske načelnike, državne poklisare, dekane, rektore, ponekad i monarhe.
Stari su Latini “duboku državu” nazivali “državom u državi” (imperium in imperio), a taj je izraz bio udomaćen i u hrvatskom jeziku te mi se čini potpuno nepotrebnim “uvoziti” pomodni američki pojam koji je u SAD-u dobio veliku popularnost nakon što su predsjednički kandidati Donald Trump i Berni Sanders javno zagovarali tezu da “duboka država” koja se nalazi u tajnim službama (FBI, CIA, NSA) nastoji - korištenjem svih sredstava - spriječiti njihov, a omogućiti izbor Hillary Clinton za predsjednicu Amerike.
Teorije o “dubokoj državi” ili “državi u državi” pripadaju bogatoj tradiciji teorija urote ili zavjere koje, dakako, nisu nastale bez osnove i razloga, jer su, povijesno i aktualno promatrano, različite zakulisne, zaplotnjačke, tajne i srodne organizacije - tajna društva, obavještajna prizemlja i podzemlja, terorističke i atentatorske, pa i mafijaške organizacije - bile i jesu “države u državama”, “duboke države”.
PARTIJSKA DRŽAVA
Ulogu “države u državi” u doba komunističke SFRJ imale su brojne tajne, polutajne, pa i javne organizacije kao što su: SKJ, SUBNOR, JNA, OZNA, UDBA, KOS, AFŽ i dr. Stvarna politička, ekonomska, financijska, represivna i “kadrovska” moć nalazila se u tim institucijama “države u državi” ili “dubokoj državi”. Neupitni “gospodar prstenova” te PARTIJSKE DRŽAVE bio je, dakako, Josip Broz Tito i njegov uski vlastodržački krug koji u pravilu nije imao više od desetak ljudi od njegova najvišeg povjerenja. Takva je, komunistička država, da bi spriječila konkurenciju, zabranila osnivanje političkih stranaka, privatnih poduzeća, privatnih financijskih institucija, nevladinih udruga, neovisnih medija, ali i javnih i tajnih društava koja su povijesno imala ulogu “države u državi”.
Pitanje koje se danas postavlja glasi: Postoji li u današnjoj Republici Hrvatskoj “država u državi”, odnosno “duboka država”? Na to pitanje ne postoji jedan i jedinstven odgovor nego postoji mnoštvo odgovora. Oni zavise od toga tko na pitanje pokušava odgovoriti - polazeći od osobnih slutnji, saznanja, iskustava, ali i predrasuda, strahova, pa i paranoja. Za jedne “država u državi“ su bivši udbaši i jugobolnici, za druge masoni, za treće obavještajno podzemlje, za četvrte mafijaši i organizirani kriminalci, za pete krupni kapitalisti-tajkuni, za šeste sluge i poslušnici tuđinskih interesa koje su naši preci nazivali mađaronima, a ja sam ih prije desetak godina nazvao EURONIMA - misleći na etničke i političke Hrvate koji su interesni “Europljani”: Rusi, Turci, Mađari, Austrijanci, Talijani, Srbi i ini.
Kako su raznorazne teorije zavjere oduvijek golicale i još uvijek golicaju maštu takozvanih običnih ljudi i imaju svoju publiku, hrvatski mediji često se bave pričama o protagonistima “države u državi”. Tako su nastale nepregledne medijske priče i urbane legende o, primjerice, “Norvalskoj skupini” (predvođenoj fra Ljubom Krasićem, Gojkom Šuškom i Ivicom Mudrinićem), “Dečkima iz Hennessyja” (Franjo Gregurić, Nikica Valentić, Bosiljko Mišetić, Davor Štern, Borislav Škegro, Neven Porges, Mladen Vedriš, Zlatko Mateša, Franjo Gregurić), “Dečkima iz Peperminta” (Zoran Milanović, Emil Tedeschi i Boris Vujčić), “Dečkima i mačkama iz CAIB-a” (investicijskog dijela Bank Austria: Martina Dalić, Ante Ramnjak, Borislav Škegro, Gabriel Dielacher, Branimir Bricelj, Irena Weber, Silvana Božić, Ivan Crnjac, Tonči Korunić, Goran Šarovanja), “Moćnicima iz Koncerna Agrokor” (Gazda Ivica Todorić, Željko Rohatinski, Zdravko Marić, Branko Mikša, Damir Kuštrak, Mirko Galić, Davorin Mlakar, Sanja Crnković Pozaić, Gordan Radin, Maja Ruth Frenkel, Olgica Spevec itd.), “Bankarskom lobiju”, “Velikosrpskom lobiju”, “Lobiju U ime obitelji”, “Farmaceutskom lobiju” i drugima.
“Državom u državi” mogu se smatrati i različite lobističke skupine, kao i mafijaške i reketarske skupine, neke braniteljske udruge te zaštitarske organizacije koje u Lijepoj Našoj imaju manju ili veću snagu “duboke države”.
Da slutnje, spoznaje i iskustva, pa i strahovi od “države u državi” nisu bez temelja potvrđuje i najnoviji primjer jednogodišnjeg tajnog djelovanja Grupe Borg na čelu koje su bili posrnula ministrica Martina Dalić i njezina desna ruka, izvanredni povjerenik Ante Ramnjak.
ZVJEZDANE STAZE
Za one koji nisu gledali Zvjezdane staze, valja kazati da je Borg izmišljena izvanzemaljska, svemirska vrsta ili hibridna rasa kibernetskih organizama koja djeluje prema normama grupne svijesti poznate pod nazivom “Kolektiv” ili “Košnica”. Borg pripadnike drugih vrsta prisilno pridružuje koristeći se procesom ASIMILACIJE - ubrizgavanjem nanobota koji ljudsko tijelo dopunjuje i nadograđuje mehaničkim dodatcima i usađuje u njih borgovsku grupnu svijest. U epizodi Nove Generacije: “Koji Q?”, Guinan spominje kako je Borg “načinjen od organskog i umjetnog života... koji se razvijao... tisućama stoljeća.” Borg i borgovci za sebe vjeruju kako su SAVRŠENI jer od asimiliranih pojedinaca i vrsta prisvajaju njihova znanja i tehnologije. Borg i borgovci za sebe također vjeruju da su NEPOBJEDIVI te je zbog toga svaki otpor ostvarenju njihova poslanstva uzaludan. U opću kulturu upravo zbog toga ušla je kao uzrečica njihova uzrečica-poklik: Otpor je uzaludan! (Resistance is futile!): “Mi smo Borg. Tvoje biologijske i tehnologijske posebnosti bit će pridodane našima. Otpor je uzaludan!” (We are the Borg. Your biological and technological distinctiveness will be added to our own. Resistance is futile!)
Zanimljivo je da su moj sin Frane i njegova žena Dalija Orešković fanovi Zvjezdanih staza i Ratova zvijezda. Njezine izjave o Aferi hotmail koju bismo zapravo trebali zvati Afera Borg upravo zbog toga imaju pravnu, ali i zvjezdanoratnu komponentu.
Umišljenost u vlastito spasiteljsko poslanje Andreja Plenkovića i Martine Dalić, kao i ono bivšeg “Borga” Ante Ramljaka ne mogu se razumjeti bez poznavanja Zvjezdanih staza. U Zvjezdanim stazama Borg je neprijatelj Federacije. Ako je suditi prema rezultatima Dalijine analize, hrvatski “Borg” je neprijatelj pravne države i Republike.
POLITIČKI KARTELI
Kad se govori o “državi u državi”, često se ona personificira u hrvatskoj javnosti dobro poznatim moćnim osobama kojima se često pripisuje moć i utjecaj koji su manje ili više preuveličani: Josip Manolić, Vladimir Šeks, Borislav Škegro, Miroslav Kutle, Božidar Kalmeta, danas i pali politički anđeli Ivo Sanader, Zoran Milanović, Tomislav Karamarko, Branimir Glavaš i dr.
Iako osobno smatram da je fenomenologija “države u državi” ili “duboke države” vrijedna istraživačkog i teorijskog truda, uvjeren sam kako je za razumijevanje obrazaca i strukture političke i ekonomske, pa i “podzemne” i mračne moći u Lijepoj Našoj puno vrjednija teorija o takozvanim POLITIČKIM KARTELIMA.
Teoriju o političkim kartelima osmislili su američki politolog dr. Richard S. Katz i pokojni irski politolog dr. Peter Mair. Posuđujući ideju kartela iz ekonomskih i pravnih znanosti (u kojima je kartel zakonski zabranjeni oblik sporazumijevanja tržišnih konkurenata koji kartelskim sporazumom dogovaraju cijene i uvjete prodaje koji im jamče ekstraprofite), Katz i Mair zaključili su da se suvremene političke koalicije stranaka različitih svjetonazora, stranačkih doktrina i programa sklapaju po kartelskoj logici: da bi se osvojila i zadržala vlast i tako parazitski živjelo na račun poreznih platiša.
Ta teorija lako se može dokazati u Hrvatskoj, u kojoj trenutno vlada hibridni politički kartel samoproglašenih narodnjaka i kršćanskih demokrata (HDZ), liberalnih demokrata i narodnjaka (HNS), zastupnika manjina, bandićevaca i inih. Svi protagonisti tog hibridnog političkog kartela nastoje kroz njega ostvariti osobne i stranačke profite i ekstraprofite: visoke položaje u državnoj upravi, poklisarske položaje, upravne položaje u javnim tvrtkama, sredstva državnog proračuna za financiranje programa koji donose bolji rejting stranke itd.
Situacija, dakako, nije bila drukčija ni kad je na vlasti bio lijevi politički kartel predvođen SDP-om i HNS-om (koji je sada dio pretežito desnog političkog kartela). Svaka je sličnost namjerna: Borgovci!