Gimnastički trikoi i trenirke još uvijek su njihova standardna odjeća, no i za Roberta Seligmana i Filipa Udea puno je bliže dan kada će “civilka” postati standardan način odijevanja. Vrijeme leti, “černobilska generacija” već je prešla tridesetu, no Filip i Robi se ne daju. Imaju još štošta reći na međunarodnoj sceni, pokazati mlađima kako to rade “starija gospoda”. Pa makar jednoga dana i u odijelima. Možda to i učine, onako za svoj “gušt” na samom kraju karijere. Koji se bliži, ali nadamo se, kako se još ne nazire.

Imaju još nekih stvari obaviti. Prije svega, mislimo tu na Seligmana, koji predstavlja možda i najveću konstantu na svjetskoj gimnastičkoj sceni u posljednjih 15 godina. Naime, prve bodove na Svjetskom kupu osvojio je s 15 godina, prvu pobjedu sa samo 19, a iste godine (2005.) ostvario je i prvi plasman u finale velikog natjecanja. Na EP-u u Debrecenu bio je četvrti. Otada pa do 2017. godine čak sedam puta bio je finalist europskog prvenstva i pet puta ulazio je u finale svjetskog prvenstva, a na natjecanjima za Svjetski kup osvojio je 26 medalja. Ono što mu nedostaje su medalje s velikih natjecanja. Sjaji zasad jedino bronca s Europskog prvenstva (2008.). Do kraja karijere cilj je svjetska medalja i nastup na Olimpijskim igrama, koji je već triput dosanjao Ude. Na svojim prvim Olimpijskim igrama u Pekingu Čakovčanin je osvojio srebrnu medalju, što mu je najveći rezultat karijere. Ima već i svjetsku medalju, srebro iz Nanninga (2014.), a na EP-u na kojemu je Seligman bio brončani osvojio je srebro. No, znate kako se kaže: tko proživi osjećaj osvajanja medalje na velikim natjecanjima, posebice na Olimpijskim igrama, rado bi ga ponovio.

Seligman ima još jednu veliku želju. Nikada još, naime, nije slavio u rodnom gradu.

Na Osijek Grand Prixu čak je četiri puta bio drugi, jednom je na najvišem postolju gledao svjetskog prvaka, Mađara Krisztiana Berkija (2010.), sljedeće godine sjajnog Kineza Zhang Hongtaoa, 2015. Britanca Louisa Smitha, a prošle godine mladog Irca Mcclenaghana. A 2014. godine kada je Robert osvojio broncu na najvišem postolju bio je Filip Ude, kojemu je to, zanimljivo, bila prva pobjeda u Svjetskom kupu. I ove godine na podiju bit će veliki rivali, a izvan podija prijatelji. Uostalom, “černobilska generacija” odrasla je zajedno, svi su oni slušali priče starijih trenera kako je dobro “konju” prije natjecanja donijeti malo šećera kako bi u vrijeme vježbe slušao.

Na DOBRO World Cupu 2018. s tribina će ih gledati jedan legendarni gimnastičar, koji je proslavio njihovu spravu, konja s hvataljkama. Miroslav Cerar, dvostruki olimpijski prvak na konju s hvataljkama, stići će u Osijek samo za ovu prigodu. I gledati i navijati. Prije svih za svoga mladog sunarodnjaka Sašu Bertoncelja, ali i za dvojicu Hrvata Udea i Seligmana. Uostalom, sva su se trojica tijekom karijere naslušala priča o legendarnom Ceraru i njegovim dostignućima, koji je, zanimljivo, na konju s hvataljkama samo dva puta poražen.