Hrvatska je po konkurentnosti u 2018. godini pala za dva mjesta u odnosu prema godini prije te je sada 61. od 63 države u svijetu, pokazuje novi Godišnjak svjetske konkuretnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja iz Lausanne, kojia je objavilo Nacionalno vijeće za konkurentnost (NVK).

Godišnjak mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti. U ovogodišnjem izvješću SAD je zasjeo na vrh ljestvice, nakon što je lani bio četvrti. Drugi na ljestvici konkurentnosti je Hong Kong, a slijede Singapur, Nizozemska, Švicarska, Danska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Norveška, Švedska i Kanada. Hrvatska je s ocjenom 55,344 na 61. mjestu. Usporedbe radi, prošle je godine bila 59. s ocjenom - 56,519. Iza nas su sada samo Mongolija (62.) i Venezuela (63.), a Ukrajina (59.) i Brazil (60.) poboljšali su poziciju u odnosu prema 2017. i preskočili nas.

Inače, zemlje ovog dijela Europe, poput Poljske (34.), Slovenije (37.), Mađarske (47.), Bugarske (48.) i Rumunjske (49.), uglavnom su poboljšale pozicije. Najveći je napredak Slovenije (šest mjesta), Mađarske (pet) i Poljske (četiri). U Poljskoj je to rezultat rasta BDP-a i izvoza komercijalnih usluga te poboljšanja upravljanja državnim dugom. Mađarska dijelom povećava konkurentnost smanjenjem poreza na poduzeća i rastom ukupne produktivnosti, a Slovenija raste zahvaljujući iznimnom pozitivnom pomaku u gospodarstvu i rastu proračuna.

Metodologija IMD-a temelji se na analizi četiriju faktora konkurentnosti - gospodarskih rezultata, efikasnosti javnog sektora, efikasnosti poslovnog sektora i infrastruktura, te 20 indeksa, pet za svako područje. Ljestvica konkurentnosti prikazuje 340 kriterija, od kojih se dvije trećine odnose na statističke pokazatelje, a trećina na istraživanje mišljenja gospodarstvenika provedeno u veljači i ožujku ove godine. Temelji se na dostupnim statističkim podatcima.

NVK navodi da je, kao i prošlih godina, slabosti previše da bi se nabrajale na razini indikatora pa se mogu kratko sumirati - loše poslovno okruženje, državno vlasništvo u kompanijama, loš pravni i regulativni okvir, previsoki porezi i doprinosi, nedovoljno razvijeno poduzetništvo, prilagodljivost poduzeća, poslovno upravljanje te društvena odgovornost, razvoj i primjena tehnologije, transfer znanja, niska inovativnost, neadekvatno visokoškolsko i menadžersko obrazovanje.

Izazovi u 2018. isti su kao i prije: potaknuti rast BDP-a (posebno direktnim stranim investicijama i poticajima), provesti administrativnu giljotinu i tako stvoriti jednostavan i transparentan regulatorni okvir, provesti brze reforme u javnoj administraciji kako bi se povećala efikasnost, smanjiti teret poreza za poslovanje, posebno parafiskalnih nameta i skrivenih troškova, i tako stvoriti poticajno okruženje, reformirati obrazovni sustav fokusirajući se na vještine i kompetencije u skladu s budućim potrebama na tržištu rada te provesti mjere kako bi se povećala zaposlenost i zadržala mlada, obrazovana radna snaga u zemlji. Prema mišljenju gospodarstvenika, kao najpovoljniji indikatori izdvojeni su kvalificirana radna snaga, pouzdana infrastruktura, visoka razina obrazovanja, pristup financiranju i troškovna konkurentnost. Najlošije su ocijenjeni sposobnost vlade, učinkovito pravno okruženje, poslovno prijateljsko okruženje te konkurentan porezni sustav.