Diskografska kuća Edition of Contemporary Music (ECM) iz Münchena objavila je nedavno nove albume pjevačice Eline Duni i pijanista Nika Bärtscha dodatno nas podsjećajući na švicarski jazz prigodnom prodajom nekoliko albuma koji nose pečat autora i izvođača koji potječu iz te alpske zemlje koja je ipak poznatija po jodlanju nego po improviziranoj glazbi.

O živosti jazza među Švicarcima svjedoči i Swiss Jazz Award koju dodjeljuje satelitska radijska postaja Swiss Jazz na temelju ankete među svojim slušateljima. Ovogodišnji dobitnik te nagrade je švicarski trubač, krilničar i skladatelj Franco Ambrosetti. Dobro, netko će sada reći da Radio Swiss Jazz i nije baš najuzornija postaja jer se drži komercijalnih kriterija kada je riječ o jazzu i tako podilazi širokoj publici, no sama činjenica da u jednoj kulturnoj europskoj zemlji već dvadeset godina postoji radijska postaja koja pušta jazz te već 11 godina dodjeljuje nagradu glazbenicima vjernima tom žanru velika je stvar. Ambrosetti (76) je veteran jazza koji svira još od svoje 20. godine. Tijekom svoje karijere nastupao je s Cannonballom Adderleyjem, Dexterom Gordonom i Joeom Hendersonom, kao i sa svojim zemljacima Danielom Humairom i Georgom Gruntzom. Objavio je cijeli niz albuma za etiketu Enja. Njegov otac Flavio, glazbeni entuzijast koji je izvorno bio industrijalac i predsjednik Gospodarske komore Ticina, u jednoj prilici svirao je saksofon i s Charliejem Parkerom.

Jazz se u Švicarskoj, kao i drugdje u Europi, pojavljuje još 20-ih godina prošlog stoljeća, a prvi snimak jazz-sastava koji se nazivao The Lanigiro Syncopating Melody Kings nastao je 1929. Na YouTubeu može se pronaći snimak njihove skladbe “Me and the Man in the Moon”. Jedan od najpoznatijih festivala jazza u Europi održava se u Montreauxu na Ženevskom jezeru. I tu se dogodio sličan fenomen kao i s kasnije nastalim Radio Swiss Jazzom, od 70-ih taj festival unatoč svome nazivu ugošćuje sve vrste glazbe, iako jazzu daje posebno mjesto.

No, ako je “swiss jazz” očito svojevrstan oksimoron, to ne znači da se u toj zemlji ne svira izvrstan i punokrvan jazz. ECM je u dvotjednoj akcijskoj prodaji jazzovskih albuma nastalih u Švicarskoj na svjetlo dana iznio gotovo cijelu diskografiju pijanista Nika Bärtscha. Njegovi albumi “Stoa” i “Holon” pripadaju među najzanimljivije albume glasovirskog jazza u Europi posljednjih godina. Osim toga, mogli su se po povoljnoj cijeni nabaviti i prethodni albumi švicarske pjevačice albanskih korijena Eline Duni, pijanista i skladatelja Colina Vallona, udaraljkaša Pierrea Favrea, pjevačice i skladateljice Susanne Abbuehl te skupina Om i Magog. Kada se spominje jazz s oznakom “Made in Switzerland”, nikako ne treba izgubiti iz vida avangardnu pijanisticu Sylvie Courvoisier, violinista Paula Gigera, trombonista Samuela Blasera ili pijanista, skladatelja i aranžera Mathiasa Rüegga koji je godinama uspješno vodio Vienna Art Orchestra.

Elina Duni napravila je otklon od pjevanja isključivo albanskih narodnih pjesama (rođena je 1981. u Tirani, a od svoje 10. godine živi u Švicarskoj) te je na svoj novi album “Partir” (ECM) uvrstila tradicijske pjesme iz Armenije, Švicarske i Španjolske, svoje inačice pjesama Domenica Modugna i Jacquesa Brela te po jednu pjesmu iz Albanije, Makedonije i s Kosova. Mjesta je našla i njezina autorska pjesma “Let Us Dive In”. Oslobođena od okvira jazza i pratećeg glasovirskog trija, Duni na svom novom uratku zvuči vrlo slično katalonskoj kantautorici Mariji Del Mar Bonet, a jedina su joj pratnja glasovir, gitara i def koje sama svira. Nik Bärtsch se i na svom novom albumu “Awase” (ECM) drži senzibiliteta “zen funka” koji spaja utjecaje minimalističke glazbe i jazza, no ovaj put sa začinom garbarekovštine za koju je zadužen Stefan Haslebacher (Sha) koji na albumu svira basovski klarinet i altovski saksofon. Ako vas ove godine put neće baš odvesti u Montreaux, Asconu, Lugano ili Willisau, gdje se održavaju festivali jazza, možete se bar počastiti nekim od spomenutih albuma.