Cijeli život piše i čita, promiče čitanje i književnost i drago joj je kada to netko prepozna. Iako već dva puta nagrađivana, zagrebačka spisateljica Melita Rundek nije krila zadovoljstvo što joj je pripala nagrada koja nosi ime upravo velikog hrvatskog pisca za djecu Ante Gardaša. Ovogodišnju, 12. nagradu za najbolju knjigu pripovijedaka ili roman za djecu i mladež dobio je roman “Letači srebrnih krila”, a dodijeljena je na svečanosti u Knjižari Nova, dan nakon rođendana velikog hrvatskog književnika Ante Gardaša. Odluku o pobjedničkom naslovu donijelo je Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Branka Primorac, Stjepan Tomaš i Diana Zalar, nakon pročitane 32 prijavljene knjige na natječaj.

- Drago mi je što sam u Osijeku, jer sam često tu gostovala na književnim susretima i uvijek su me srdačno dočekali - ističe dobitnica nagrade.

Povjerenstva imaju svoje odluke i to ima svoju težinu, dodaje, ali svakom piscu za djecu i mlade najvažnije je da njegova publika dobro reagira.

- Ja sam od onih pisaca koji nastoji velika znanja, na zabavan i uzbudljiv, pristupačan način napisati. Do sada sam imala sreće s knjigama i percepijom djece i mladih i po čitanosti sam dobra, tako da se nadam da će i ovaj roman “Letači srebrnih krila” pomoći da nešto nauče, ali i da se malo zabave i razvesele - pojašnjava Melita Rundek, koja je na osječku dodjelu nagrada došla s bijelim krilima na leđima.

Apokaliptične, pesimistične objave i poražavajuće statistike kako se sve manje čita ovu vedru Zagrepčanku, kao i mnoge njezine kolegice i kolege po peru, nimalo ne zabrinjavaju, ne zamaraju i ne obeshrabruju.

- Vjerujem u pisanu riječ i mislim da je sve to malo napuhano da se ne čita. Ja sam i knjižničarka i znam da djeca čitaju, da odrasli čitaju. Naravno da postoji konkurencija u tehnološkom napretku i mislim da će knjiga možda promijeniti svoj oblik, možda čak i uskoro. Sve češće po tramvaju vidim da se čita na tabletima, no i to je čitanje. Čitanje knjige bit će u budućnosti drukčije, možda ne će biti papir, onako kako smo naviknuli. No, čitat će se i dalje. Knjiga kao umjetnost nikada ne će nestati - uvjerena je Melita Rundek, koja se, kako kaže i žiri, “ovim romanom vraća na životnu važnost čitanja i strast prema toj sposobnosti, i to izvorno osmišljenom pričom koja doziva osnovnoškolsko dijete.”

“Autorica nas vodi u svijet posve malenih bića, koja žive tik uz knjige na policama. Obitelj knjiških moljaca (...) ne živi kao štetočinja i ne uništava knjige, već se hrani pričama, pjesmama i zanimljivostima koje u njima nalazi. (...) Likovi se razlikuju i načinom govora. Lijepo i sadržajno govore oni koji su pismeni i koji vole čitati. Pogrješno i nespretno oni koji ne vole. Tekst je prožet aluzijama na likove i situacije iz proslavljenih knjiga za djecu... Na suptilan način dijete se upoznaje s izumom pisma i tiskarskog stroja, poviješću knjige i knjižnica. (...) Pozitivni likovi su u suprotnosti s antagonistima koji obezvrjeđuju njihovu ljubav prema čitanju i knjigama, koji ne vide istinske vrijednosti i ljepote, a pokušavaju postići ciljeve na lak i brz način, s pomoću agresije i nasilja. U tom smislu knjiga je vrlo jasna, a jasni su i simpatije i pozicije autorice. Situacije koje tjeraju na smijeh, dramatičnost i opasnost, uvjerljivo zamišljena priča bez pretjerano naglašenih pedagoških komponenti, likovi iz poznatih priča - sve su to elementi koji privlače mlade čitatelje. Melita Rundek, kao osoba kojoj je knjižnica drugi dom, ima i spisateljsku snagu da uvjeri djecu u izrečeno”, obrazlaže žiri svoju odluku.

To što se u završnici nagrade našla rame uz rame s još pet autorica, Melitu Rundek motiviralo je isključivo jer je konkurencija bila vrlo jaka. I to je, prema njoj, mnogo važnije od spolnih dijeljenja.

- Vidi se da ima mnogo darovitih spisateljica, ali ove mi je godine bila iznimna čast primiti nagradu jer je jako mnogo knjiga i konkurencija je bila jaka. Postoje i tzv. sušne godine, a onda se lakše dobije nagrada. No, ove se godine uistinu teško zaslužila i zato je slađa - uz osmijeh zadovoljstva kaže Melita Rundek.