Objavljeno 22. svibnja, 2018.
Gjenero: Ovako vođene stranke nisu sposobne generirati vladajuću elitu
Za parlamentarnu oporbu porazno su morali izgledati rezultati najnovijeg istraživanja o stavovima građana o najboljem kandidatu za premijera koje je pokazalo kako na oporbenoj sceni u Hrvatskoj vlada zabrinjavajući manjak ozbiljnih pretendenata na šefa izvršne vlasti.
Kako je pokazalo istraživanje agencije Ipsos za Novu TV, 20,4 posto građana na mjestu predsjednika Vlade RH i dalje vidi Andreja Plenkovića. Njega ne slijedi, kako bi se očekivalo, vođa najveće oporbene stranke, nego Anka Mrak Taritaš, predsjednica stranke Glas, s 15,4 posto potpore. Šef Živog zida Ivan Vilibor Sinčić je treći s 13,1 posto potpore, a četvrti je predsjednik Mosta Božo Petrov s 11,2 posto. Slijedi Milan Bandić sa 7,8 posto i tek nakon njega stiže lider SDP-a, nekad vladajuće stranke, Davor Bernardić, sa samo 4,1 posto potpore.
Negativna selekcija
Kako to da je u trenutku kada je Plenković izložen velikom pritisku oporbe, dijela političkih i ekonomskih analitičara te javnosti, on i dalje figurira kao najprihvatljiviji premijer, a lider oporbe tavori na dnu liste te govori li nam to i da se Hrvatska suočava sa srozanim standardima i krizom profiliranja novih lidera - potencijalnih premijera, pitali smo politologe.
Kada sadašnju situaciju uspoređuje s ranijim vremenima kada su u isto vrijeme na sceni bili, primjerice Franjo Tuđman i Ivica Račan, politički analitičar Davor Gjenero kaže da danas u politici općenito imamo, na globalnoj razini, svojevrsnu negativnu selekciju i tog tipa društvenih kapitalaca koji je postojao 70-ih, 80-ih, pa i 90-ih godina prošlog stoljeća, više jednostavno nema.
- Pogledajte “reljef” Europske unije pa ćete vidjeti koliko je današnje liderstvo slabije od onog otprije deset ili 20 godina. Drugi je problem stravična negativna selekcija koja se odvija u hrvatskim političkim strankama koje ovako vođene nisu sposobne generirati vladajuću elitu u pravom smislu riječi. Loš dojam dodatno pojačava još jedna činjenica. Pogledajte Vladu i najbolje ljude koji vode krizne resore, što čine dobro, i vidjet ćete da to odreda nisu pravi stranački političari, nego uglavnom ljudi koji su na druge načine, prije svega zbog stručnosti, unovačeni na ta mjesta. To nam govori da Hrvatska sa strankama i stranačkom politikom ima ozbiljan problem - zaključuje Gjenero, dodajući kako je tu uvijek veći problem, naravno, na strani opozicije nego pozicije. Naime, drži logičnim da unutar najveće stranke vladajuće koalicije nema alternativnog tima koji je podjednako snažan u javnosti, ili bi bio snažniji od aktualnog vodstva, jer vladajućoj stranci i nije cilj stvaranje alternativnog tima nego ojačati trenutačni.
- Za opoziciju je, međutim, velik problem to što je očito da ne postoji alternativni politički vođa koji bi mogao preuzeti vođenje države nasuprot Plenkovićevoj administraciji. Što čak i javno govore neki ljudi iz opozicije. To je ono što je zapravo sukus diskursa Zdravka Ronka. On govori da SDP i partnerske stranke trenutačno nemaju kapacitete preuzeti vlast i ozbiljno na izborima za nju konkurirati - ističe Gjenero. Što se pak tiče činjenice da u toj anketi Davor Bernardić, čelnik najveće oporbene stranke, stoji više od tri puta slabije nego Anka Mrak Taritaš, koja je, kaže Gjenero, lider stranke za koju nismo sigurni ima li uopće potencijal parlamentarne stranke, i to ocjenjuje - vrlo paradoksalnom situacijom.
Nesnalaženje
Politolog Nikola Baketa podsjeća kako su i najlošiji HDZ-ovi čelnici imali potporu od 20-ak posto, jer ta stranka ispod toga “ne ide”. Što se tiče ostalih, riječ je, kaže i o stilu vođenja stranke i onome što te politike nude.
- Nije neobično što Bernardić ima nisku potporu. On jednostavno nikada nije izgradio tu percepciju kod birača da je onaj koji bi mogao dobiti izbore. Čak je i podršku dijela stranke, a koju je imao kada je došao na to mjesto, izgubio tijekom vremena zbog svog, recimo to tako, lošeg političkog PR-a. To su sve bili potezi osobe koja se očito ne snalazi u političkom nastupu i pristupu biračima, jednostavno nije pokazao talent za artikuliranje političkih poruka, ili one dolaze u krivo vrijeme. Za Anku Mrak Taritaš bila je važna njezina kampanja za gradonačelnicu Zagreba, gdje se očito dijelom isprofilirala i iz čega crpi određenu podršku. Išlo joj je na ruku i to što većina ispitanika koji pripadaju lijevom spektru, kao oporbenog političara koji bi mogao stati nasuprot Plenkoviću, ne vide Bernardića, zaključuje Baketa.
Igor BOŠNJAK
EKONOMSKI LOBIJI ZNAJU DA NE SMIJU DOVESTI DO RUŠENJA VLADE
“Kriza u Agrokoru u javnosti je prisutna tako snažno ne zbog interesa same javnosti, nego ekonomskih lobija koji imaju interese vezano uz koncern. Prvi put se događa da jedan korporativni interes na tako izražen način pokušava rušiti administraciju u Hrvatskoj i vidjet ćemo hoće li se politika sabrati i naći odgovor. Dugoročno može biti vrlo opasno da korporativni interes, koji nije ujedno interes i cijele domaće industrije i svih vjerovnika Agrokora, može ovako ozbiljno zatresti Vladu. U tom je smislu dobro o tome raspraviti unutar Vijeća za nacionalnu sigurnost”, kaže Gjenero koji ne očekuje da će Plenković do ljeta biti time ugrožen. “Korporativni interes ima svoje granice jednostavno zato što je i njima jasno da, unatoč pritisku na Vladu, ne smiju dovesti do rušenja nje i Agrokora, jer u tom slučaju ruše i sami sebe”, ističe Gjenero.
Nikola Baketa
politolog
U Hrvatskoj već dugo nemamo profilirane političare
“U Hrvatskoj već dugo nemamo dobro profilirane političare. U politiku ulaze sve mlađi ljudi i ne stignu se izgraditi u nekim drugim područjima, nego svi postaju profesionalni političari bez prethodnog iskustva. Neki su se od njih prethodno bavili aktivizmom, ali rijetko su gradili karijeru u drugim institucijama, dok je Plenković ipak imao diplomatsku i drugu karijeru prije ovoga. Postavlja se pitanje gdje su te političke elite i vodeći političari koji su, primjerice, 1995. bili u Saboru. Tako da je to svojevrsna kriza vodstva i liderstva pa se tako događa da je, primjerice, jedan od prepoznatljivijih političara oporbe predsjednik HSS-a Krešo Beljak, iako ni ta stranka ne nudi rješenja po kojima bi bila prepoznatljiva za birače. A mnogo toga ovisi upravo o prepoznatljivosti čelnika”, kaže Baketa.