Hrvatska se sve više suočava s manjkom kvalificiranih radnika. Prema Vašim podacima, koji sve sektori 'pate' zbog nedostatka kvalificirane radne snage i koliko je dugo ovaj problem prisutan u svakom od njih?

- U ovom se trenutku osjeća nedostatak gotovo svih profila radnika. Kriza je najvidljivija u sektorima graditeljstva i turizma, ali nedostaju i brojne struke potrebne hrvatskoj prerađivačkoj industriji te vozači, brodograđevni radnici, IT stručnjaci, trgovci... Vrlo je velika potražnja za obavljanje poslova niske kvalifikacije, pomoćnih radnika u svim djelatnostima, što ukazuje na probleme dosadašnjeg evidentiranja nezaposlenih, među kojima je upravo takvih radnika najviše, a radna mjesta ostaju nepopunjena.

Nedostatak potrebnih radnika složen je problem koji je eskalirao našim ulaskom u EU i otvaranjem tog golemog tržišta rada i za naše radnike te izlaskom iz krize, i koji će vjerojatno eskalirati još i više, i to ubrzano u idućim godinama, a potrebno ga je kompleksno sagledavati i sustavno rješavati. Naime, i ostale zemlje nove članice EU-a, prvih su se nekoliko godina nakon ulaska u članstvo suočavale sa znatnim i povećanim odljevom radnika prema razvijenijim članicama, što je posljedično izazvalo ozbiljne poremećaje na njihovim tržištima rada, unatoč relativno visokim stopama rasta koje su ostvarivale. Bolji uvjeti rada, više plaće i uklanjanje administrativnih barijera, učinile su stare (razvijene) članice bitno konkurentnijim za zapošljavanje. Osim tih razloga, koji vrijede i za Hrvatsku kao novu članicu EU-a, hrvatsko tržište rada suočeno je i s ozbiljnim strukturnim poremećajima koji se iskazuju, između ostaloga, i kroz sve veći problem nedostatka potrebnih radnika i pokraj još uvijek natprosječno visoke stope nezaposlenosti.

Koji su glavni razlozi nezaposlenosti?

- Razlozi visoke nezaposlenosti u velikoj se mjeri poklapaju i s razlozima nedostatka potrebnih radnika među kojima izdvajamo: neusklađenost obrazovnih kurikuluma i stvarnih potreba hrvatskog gospodarstva, vrlo nizak udjel radnika u procesima cjeloživotnog obrazovanja, izrazito kasni ulazak u svijet rada mladih, izrazito rani izlazak starijih s (reguliranog) tržišta rada, izrazito nejednak regionalni razvoj Hrvatske i izrazito niska prostorna mobilnost hrvatskih radnika, visok udjel neprijavljenog rada i rada na crno i općenito sive ekonomije u BDP-u Hrvatske.

Hrvatska se suočava s problemom zadržavanja postojećih radnika (uglavnom zaposlenih) i zapošljavanjem nezaposlenih koji očigledno ne zadovoljavaju potrebe poslodavaca (potrebnim znanjima, vještinama, radnim iskustvom, raspoloživošću za rad).

Smjerovi rješavanja problema nedostatka radnika naziru se u grupama mjera prema povećanju zapošljivosti, posebno ranjivijih skupina na tržištu rada koji su sada u kontingentu nezaposlenih, snažnijim povezivanjem obrazovnog sustava i gospodarstva kroz primjerice uvođenje dualnog obrazovanja (kojega intenzivno zagovara i priprema HGK). Drugu skupinu mjera trebaju činiti one koje povećavaju konkurentnost postojećih zaposlenih kroz sustave edukacija i prekvalifikacija prema potrebnim znanjima i vještinama.

Pokrenuta je nova kampanja Vlade “Zaposli se u Hrvatskoj”. Kakav je Vaš komentar u svezi s tim?

- Ne vjerujem previše u uspješnost kampanja, ali vjerujem da se sustavnim mjerama, među kojima su svakako i one koje Vlada poduzima, mogu činiti značajni pomaci. Učinci aktivnih mjera politike zapošljavanja imaju ograničen domet. Važnije mi se čine mjere koje nisu direktno vezane uz tržište rada, a koje povećavaju privlačnost rada u Hrvatskoj, od pravne sigurnosti, primjerenih plaća do stvaranja povoljnog okružja za život te jačanja konkurentnosti i poboljšanja poslovne klime.

Vlada je osigurala dovoljno kvota koje se odnose na uvoz inozemne radne snage, no one su zasad malo korištene. Kako to objašnjavate?

- Pretpostavljamo da je najmanji broj iskazanog nedostatka radnika iskazan kroz zahtjeve za odobrenjem uvoza radnika, iako se može pretpostaviti i da je veći, a koji poslodavci misle nadoknaditi na domaćem tržištu rada. Ova se procjena zasniva na činjenici da su poslodavci već poduzimali i ranije različite aktivnosti (oglasi, kontakti sa HZO-om, prekvalifikacije, interne obuke i sl.), na domaćem tržištu i da se unatoč tomu nije uspio naći potreban broj radnika.

Uvoz radnika nije, kako neki misle, prvi izbor poslodavaca u traženju zaposlenika. Naprotiv, ali je očigledno da se do potrebnih radnika, sa znanjima i vještinama koje trebaju, ne može doći s domaćeg tržišta rada. Problem postaje i pronalazak takvih radnika i u zemljama okruženja, poglavito u BiH koja je godina bila glavno emitivno tržište stranih radnika iz trećih zemalja. To je svakako dio objašnjenja za nešto sporije korištenje uvoznih kvota.

Hrvatska će i u tom pogledu morati imati dugoročniju strategiju. Mi ćemo teško moći organizirati razinu potrebne proizvodnje bez znatno veće stope zaposlenosti, a nju nećemo moći osigurati iz domaćih izvora. Naprosto zbog demografskih razloga. Radni se kontingent smanjuje, a povećava se neaktivno, prije svega staro stanovništvo.

Uz to inozemna radna snaga može nadomjestiti domaću, posebno u djelatnostima i na poslovima koji nisu dovoljno privlačni domaćoj radnoj snazi, a riječ je uglavnom o težim, slabije plaćenim, povremenim i privremenim poslovima koje domaći radnici mogu raditi i u drugim razvijenim zemljama za veću plaću. Među njima se ističu poslovi u graditeljstvu te njezi i zdravstvenoj skrbi ljudi.

Kvotno je zapošljavanje trom i zastario način zapošljavanja stranaca i treba ga zamijeniti fleksibilnijim sustavom odobravanja uvoza radnika, kojega bi istovremeno trebale pratiti i sve mjere povećanja zapošljivosti domaćih radnika. HGK je već izradio koncept novoga protokola postupanja u slučajevima potreba za radnicima koji se ne mogu naći na domaćem tržištu rada, koji uključuje znatno veći angažman HZZ-a u osiguranju potrebnih radnika na domaćem tržištu rada te automatsko odobravanje zahtjeva za uvozom radnika koji se na taj način ne mogu osigurati.

Transparentnost tržišta rada jedna je od pozitivnih odlika EU-a, no za malu zemlju poput Hrvatske to znači i više odljeva radne snage u inozemstvo?

- Europska unija sjajna je prilika za zapošljavanje naših građana diljem Europe, sukladno njihovim željama bez ikakvih prepreka i ograničenja. Ljudi su dobili priliku da izaberu i ostvare život onakav kakav žele u bilo kojem dijelu Europe, koja, nije loše spomenuti, predstavlja u mnogočemu sam vrh svjetske civilizacije, od visokog životnog standarda, najviše razine socijalnih prava, najviše razine pravne i svake druge sigurnosti, općenito najviše kvalitete života. To je svakako dobro za naše građane.

Ali istovremeno, takva je Europa i golemi izazov za nas u Hrvatskoj. Naše je zaostajanje za Europom u gospodarskom području, ali i drugim aspektima života naš ozbiljan hendikep, ali i razlog za mobilizaciju svih potencijala za stvaranje takvog ekonomskog, socijalnog, kulturnog i političkog okruženja koje će biti stimulativno ne samo za ostanak ljudi u Hrvatskoj, nego i za znatnije useljavanje drugih.

Morat ćemo znatno angažiranije privlačiti ljude, no što se to činilo do sada kada se stvarao dojam da imamo višak ljudi koje nismo znali zaposliti i kada smo time golemi potencijal za razvoj u velikoj mjeri imobilizirali.

Sa stopom aktivnosti i zaposlenosti stanovništva koju imamo i koja je na samom europskom dnu, svakoga se dana odričemo ne samo bolje sadašnjosti, nego i izvjesnije budućnosti.(D.J.)