Ovotjedni koncert Osječke glazbene srijede u prostoru Građevinskog fakluteta ostvaren je u suradnji s festivalom Umjetnost i žena Odsjeka za novu glazbu Akademije za umjetnost i kulturu, a publici su se predstavile tri umjetnice.

Nakon uvodnih riječi i pozdrava skladateljice i pijanistice prof. Sanje Drakulić, koncert je otvorila mlada gitaristica Divna Šimatović koja je studij završila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Darka Petrinjaka. Dobitnica je brojnih nagrada, među kojima i Dekanove nagrade za iznimna postignuća. Održala je brojne solističke koncerte i usavršavala se na majstorskim radionicama kod uglednih gitarista poput Xhevdeta Sahatxhije, Lukasza Kuropaczewskog i drugih.

Program osječkog koncerta počela je zahtjevnom fugom iz Druge violinske sonate J. S. Bacha, koju je i stilski i tehnički odsvirala vrlo precizno i čisto. Uslijedila je virtuozna Paganinijeva sonata, s vrlo pjevnim tonom. U sonati Manuela Poncea istaknulo se fraziranje, a sudeći prema pljesku skladba Johna W. Duartea ostavila je odličan dojam, izdvajanjem zanimljivih raspoloženja i boja te pogođenim karakterom svake varijacije. Na kraju se našao romantični i dopadljivi Tárrega.

Druga umjetnica koja je nastupila bila je Ivana Vukičević. Njezina ritualno-plesna minijatura “Lavica” bila je intermezzo između dviju glazbenih točki.

Za kraj je ostala Marija Turšijan, harmonikašica iz Novog Sada koja se također može pohvaliti brojnim domaćim i međunarodnim nagradama. Članica je i nekoliko komornih sastava s kojima nastupa na koncertima, natjecanjima i festivalima, a 2017. upisala je studij harmonike na Filološko-umjetničkom fakultetu Sveučilišta u Kragujevcu, u klasi prof. Vojina Vasovića. Usavršavala se na seminarima kod cijenjenih harmonikaša poput Vladimira Murza, Jurija Šiškina i dr.

Ponovno se prvi na programu našao Bach, a potom P. R. Olsen, u čijoj je skladbi (Without a title, op. 72), umjetnica pokazala zaista raznovrsne mogućnosti instrumenta koji osječka publika nema priliku često čuti. Impresivan je bio način na koji vlada njime te lakoća kojom ga svira. Iako vrlo mlada, Marija izuzetno kvalitetno već sada oblikuje svoj umjetnički profil, prilagodbom svim izazovima koje neki stil predstavlja – od pokretljivosti baroka, preko plesnih karaktera pa sve do modernih, atonalnih skladbi. Izvela je i skladbe Albeniza, Tiensuua, Kagela, Mossenmarka, a za kraj je svoju muzikalnost još jednom pokazala u Finalu Mendelssohnove Fantazije u fis-molu, op. 28.

Iz popunjenog gledališta mogle su se čuti česte ovacije, što je bilo i očekivano, s obzirom na to da je ovo bio jedan od iznimno uspješnih koncerata.A.Kolovrat/N.Belaj