Žito Challenge cup 2013. održan je u rujnu, a bilo je to posljednje natjecanje sezone. Preostalo je još jedino Svjetsko prvenstvo u Antwerpenu.

Organizatori osječkog “summita” shvatili su kako svim gostima moraju ponuditi dodatni sadržaj. Naravno, glavne stvari i dalje se događaju na gimnastičkom podiju, ali 2013. godina zapravo je bila prekretnica, jer se shvatilo kako treba ponuditi više od sporta, da to postane “must be” događaj. Tako su nakon prvoga finalnog dana svi posjetitelji u dvorani Gradski vrt mogli uživati u izvedbi poznate hrvatske violončelistice Ane Rucner, a u nedjelju se predstavila i osječka vokalna skupina Akvarel. Zabavno je bilo i na ulazu u dvoranu, naime, za najmlađe je organizirana igraonica, pa su se neki od njih prvi put susreli s gimnastičkim elementima. Još jedna novina bila je predaja trofeja za ukupnog pobjednika. “Vazu” je već osigurao na preči Marijo Možnik, a sveukupnu pobjedu mogao je vizirati i Robert Seligman. Na žalost, dvojica hrvatskih reprezentativaca u Osijeku nisu ostvarila plasman u finale pa je bez njih protekla završnica u kojoj nije nedostajalo hrvatskih predstavnika. Čak, dapače, bilo je vrlo zanimljivo. U kvalifikacijama je tada briljirao mladi Osječanin Andrej Korosteljev, tada član Inove gim u kvalifikacijama je zaradio drugu ocjenu. Prvi put je Andrej dobio ocjenu veću od 15.0 (15.050). U finale na parteru plasirao se i Tomislav Marković koji je tada imao petu ocjenu. Finale partera “režiralo” je jednu od nezaboravnih priča Žito Challenge cupa. Naime, zajedno na postolju našli su se Marković i Korosteljev, dvojica Osječana iz dva osječka gimnastička kluba. Imali su potpuno jednaku ocjenu (15.050) što im je bilo dovoljno za treće mjesto. Najbolji na parteru bio je Japanac Kaneko (15.100), a drugi je bio Nizozemac Wames (15.075). Nadali smo se, kako je ovo bila najava da ćemo još dugo na postoljima gledati Markovića i Korosteljeva i njihove međusobne dvoboje na parteru. Na žalost, dvoboj nije dugo trajao. Obojica su danas daleko izvan vrhunske gimnastike. Marković je bio prisiljen zbog zdravstvenih razloga završiti karijeru, a Korosteljev, čini se, ubrzo nije više mogao podnijeti pritisak i žrtvu koji traži vrhunski sport. Osim dvije bronce na parteru, Hrvatskoj je medalju istoga sjaja 2013. godine donio i Filip Ude. Bilo je to finale na konju s hvataljkama koje se ne bi postidjela ni europska ili svjetska prvenstva. Naime, slavio je Talijan Alberto Busnari s ocjenom 16.100. Drugi je bio Belgijac Truyens (15.700), a Ude je s vježbom u koju je ugradio i element pobjednika Osijeka (“Busnari), dobio ocjenu 15.675. Mađar Hidvegi (15.525) i Slovenac Bertoncelj (15.425) s vježbama koja bi im na svakom drugom natjecanju donijela medalju ovaj put su bili četvrti i peti. Zvijezda Žito Challenge cupa 2013. bio je Nizozemac Epke Zonderland. Godinu dana ranije na Olimpijskim igrama u Londonu na preči ovaj student medicine ostvario je najveću ocjenu uopće u povijesti gimnastike. Zanimljivo, Zonderland u Osijeku na preči nije osvojio medalju. Bio je četvrti (14.525), zlato je pripalo Mađaru Benceu (14.825). Na preči se prvi put predstavio i mladi Anton Kovačević “Grba”, kako ga zovu kolege gimnastičari, bio je druga pričuva, ali se mogao pohvaliti da je bio mjesto ispred svoga uzora Marija Možnika. U hrvatskoj ženskoj gimnastici dvije najveće naše uzdanice na prva tri osječka izdanja Tina Erceg i Tijana Tkalčec uzele su stanku i posvetile se fakultetu. Tako su u ženskom dijelu programa od Hrvatica nastupile Ema Kajić i Stella Petran. Nisu ostvarile plasman među osam najboljih. Međutim, Riječanka Kajić bila je deveta na preskoku, pa je organizator iskoristio pravo “pozivnice” za finale. Stoga je mlada Riječanka prvi put nastupila u finalu Žito Challenge cupa.