Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić inicirao je, drugim riječima, zapovjedio snimanje igranog filma o stradanju Židova, Srba i Roma u logoru Jasenovac, a srpska vlada odmah osigurala 20 milijuna eura za ovaj projekt u koji Srbi planiraju uključiti, kako pišu beogradske Večernje novosti, “eminentne predstavnike sedme umjetnosti, uključujući i neka poznata imena iz Hollywooda”. Na takav potez vlada se odlučila zbog najmanje dvaju razloga, pojašnjava list, “najprije stoga što do sada nitko nije na adekvatno ozbiljan način predstavio filmski razmjere te tragedije, ali i stoga što u posljednje vrijeme postoje kontinuirani pokušaji da se smanje razmjeri stradanja Srba u tom zloglasnom logoru”.

Prije nekoliko godina izvjesni Tihomir Stanić u Srbiju je došao s idejom za snimanje filma o Jasenovcu i već je izabrao redatelja, Đorđa Kadijevića, ali je morao odustati.

- Projekt je trebala financirati Republika Srpska, ali je Stanić morao odustati zbog prijetnji iz Hrvatske. Ovakav film potrebniji je danas više nego ikad i odavno je morao biti snimljen. Ali tu temu teško je filmski obraditi tako da bude umjetnički promotrena, bez upadanja u zamku šovinizma. Jasenovac je tragedija koja se, kada govorimo o ljudskom zlu, ni sa čim na svijetu ne može usporediti. To je pakao na zemlji, planetarna točka u kojoj je zlo dostiglo svoj maksimum i trajalo četiri godine - kaže nesuđeni redatelj filma o Jasenovcu Đorđe Kadijević. Zašto do sada nije snimljen film o Jasenovcu iako je bivša država izdašno financirala filmove o partizanskim ofenzivama, u Srbiji okrivljuju politiku i Josipa Broza.

- Zato što to nije bio njemački, već ustaški logor, pa se priča nije uklapala u ideološku matricu da su okupatori krivi za sve. U Jasenovcu su pripadnici jednog jugoslavenskog naroda ubijali pripadnike drugog - Srbe, Židove i Rome. Ova tema mogla je ne samo potkopati bratstvo i jedinstvo već općenito nije bila popularna do te mjere da ni u Srbiji ni u Hrvatskoj do danas nema ozbiljne znanstvene monografije o Jasenovcu. Do 80-ih prošlog stoljeća nije se uopće pisalo o logorima. Preživjeli logoraši nisu slavljeni kao heroji, već se postavljalo pitanje kako su baš oni preživjeli – tumači srpski povjesničar Milan Koljanin. M.Flego