Četvrti po redu osječki gimnastički Svjetski kup prvi put održan je u travnu. Pomicanje termina s jeseni na proljeće bila je potvrda kako je odličan posao odrađen prve tri godine. Naime, Svjetska gimnastička federacija organizatorima Osijek Grand Prix Žito Challenge Cupa ponudila je mogućnost izbora termina. Bila je to olimpijska godina, pa su mnogi gimnastičari iz ostatka svijeta već stigli u Europu uoči nastupa u londonskoj O2 Areni. Tako su u vrlo jakom sastavu došli predstavnici zemalja domaćina idućih dviju Olimpijskih igara. Velika Britanija predstavila se s dijelom svojih vježbača (Daniel Purvis, Christian Thomas i Max Whittlock), koji su iste godine na OI u Londonu osvojili broncu u momčadskoj konkurenciji, a u najjačem sastavu u Gradskom vrtu nastupili su i Brazilci. Upravo je jedan “cariocca” u Osijeku najavio ono što će se dogoditi nešto više od tri mjeseca kasnije u Londonu. Arthur Nabarrete Zanetti u Osijeku je slavio na karikama s ocjenom 15.875 prikazavši vježbu s početnom ocjenom 6.8 koju će kasnije demonstrirati u Londonu i koja će mu također donijeti zlato. Dosta se u Osijeku očekivalo i od drugog velikog Brazilca Diega Hypolita. On se tek vratio na međunarodnu scenu nakon ozljede pa u Osijeku nije briljirao. U finalu je zauzeo posljednje osmo mjesto. U Londonu također, za razliku od Zanettija, ostao je bez značajnijeg plasmana.

Nakon tri godine kada su hrvatske gimnastičarke i gimnastičari na domaćem tlu skupljali medalje, došao je jedan osječki Challenge Cup na kojemu Hrvatska nije osvojila ni jednu medalju. A kvalifikacijski nastupi nisu to sugerirali. Filip Ude i Marijo Možnik, naime, ostvarili su najbolje ocjene u kvalifikacijama na konju s hvataljkama i preči. U finale se plasirao i Tomislav Marković koji je u kvalifikacijama u jakoj konkurenciji bio četvrti na parteru, hrvatska olimpijka Tina Erceg bila je treća na parteru i osma na gredi, a Tijana Tkalčec zauzela je četvrto mjesto u kvalifikacijama na preskoku. Finalna borba u Osijeku prvi put prošla je bez Roberta Seligmana. Unatoč padu nije bio daleko od ulaska među osam najboljih. Zaradio je ocjenu 14.675 i zauzeo deseto mjesto i bio druga pričuva pa se za vrijeme finala posvetio komentiranju što mu, prema reakcijama gimnastičkih gledatelja, jako dobro ide. U kvalifikacijama su od hrvatskih predstavnika još nastupili Ema Kajić, Stella Petran, Marko Brez te po prvi put treći Osječanin Andrej Korosteljev.

U finalu na žalost, hrvatski gimnastičari nisu bili na razini kao u kvalifikacijama. Marković je zauzeo peto mjesto na parteru, Filip Ude bio je šesti na konju s hvataljkama, Marijo Možnik zauzeo je peto mjesto na preči, Tijana Tkalčec bila je četvrta na preskoku, a Tina Erceg peta na parteru i osma na gredi. Možda je tako bilo i bolje, jer “zli jezici” po gradu su već počeli pričati kako je to postalo natjecanje na kojem naši lako skupljaju medalje. Naravno, to ni izbliza nije bilo tako, a natjecanje je iz godine u godinu raslo. Primjerice, na parteru prvo mjesto su podijelili Britanac Daniel Purvis i Grk Eleftherios Kosmidis s visokom ocjenom 15.550. Na konju s hvataljkama prvi put u Osijeku je slavio Slovenac Sašo Bertoncelj, a primjerice Max Whitlock koji je kasnije na OI u Londonu osvojio broncu u Osijeku je zauzeo četvrto mjesto. Na preskoku slavio je Čileanac Gonzales Sepulveda, slovensku kolekciju zlata povećao je Mitja Petkovšek koji je na ručama podijelio zlato s Meksikancom Daniel Corral Barronom. Na preči najbolji je bio Grk Vlasios Maras. U ženskoj konkurenciji sva zlata otišla su u Kanadu i Švicarku. Kanađanke Elisabeth Black i Christine Lee zaradile su najveće ocjene na preskoku i dvovisinskim ručama, a Švicarka Giulia Steingruber bila je zlatna na gredi i parteru na kojem je podijelila najviše postolje s Kanađankom Black.