Kako se sezona bliži kraju, Osijek igra sve bolje. U posljednja tri susreta bijelo-plavi su pronašli igru pa je šteta što i rezultatski nisu napravili više. U Zaprešiću poraz koji je teško prihvatiti, furioznih 45 minuta u slavonskom derbiju protiv Cibalije i vrhunac sada na Poljudu. Neki splitski kolege zaključili su kako ove sezone nitko nije tako nadigrao Hajduk u Splitu, a po svemu viđenom Osječani doista mogu žaliti što nisu uzeli cijeli plijen. Bili su bolji, bili su opasniji, ali ih je opet, kao i mnogo puta ove godine, na putu prema trijumfu zaustavila – realizacija.

Rijetko smo na splitskom stadionu imali prilike gledati tako samouvjeren i hrabar Osijek. Izišli su se bijelo-plavi nadigravati, u svakom trenutku su se pokušali nametnuti u igri, a to u Splitu nikada nije bio lak zadatak. I dobro im je išlo. Marić, Hajradinović i Škorić išli su odlično, Milović je opet bio najčvršća karika obrane, a ostali su bili tek za nijansu ispod tog visokog kriterija. Ipak, ono najvažnije, Osijek je bio momčad. Igra je opet bila tečna i brza, bez nepotrebnih „carinjenja“ lopte, a kad igra na taj način, s Osijekom će probleme imati svi.

- Nisam presretan rezultatom jer mislim kako smo trebali pobijediti, ali vrlo sam zadovoljan načinom na koji smo igrali. Pokušali smo se nametnuti, opet smo imali potrebnu mirnoću u izlasku s loptom, stvorili su dovoljno prilika za pobjedu, ali opet nas je na tom putu zaustavila realizacija - rekao je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Eh, kad bi Osijek imao jednog realizatora klase Marka Futacsa život bi mu bio puno lakši. Iako je negdje na 50 posto svojih mogućnosti, Futacs je živa vatra u kaznenom prostoru i oko njega. No, Zekić takvog čovjeka nema, pa mora živjeti s ovim što mu je na raspolaganju. U Splitu mu je jako nedostajao konkretniji doprinos Erosa Grezde. To je bio susret kao nacrtan za njega, ali ni Eros nije u optimalnom stanju. Muči se s ozljedom, što ga ograničava u igri, a što se protiv Hajduka itekako osjetilo. Kakvu je samo priliku imao u početku susreta, a na koncu nije ni zapucao prema Letici. Onaj pravi i zdravi Grezda odjurio bi sto na sat u toj situaciji.

- Mogli smo biti konkretniji i hrabriji u tim prilikama koje smo stvarali. U polju smo izgledali odlično, ali u završnici akcija kao da nam je nestalo te hrabrosti. Ne znam je li Osijek ikada odigrao ovako dobro na Poljudu - pričao je Zekić.

Bilo je utakmica u kojima je Osijek bio dobar. Jedna od boljih i pamtljivijih na Poljudu. Unatoč pobjedi (proljeće 2008.), pa i susretima u kojima je Osijek znao zabiti četiri pogotka na splitskom stadionu, pa izgubiti (jesen 1999.).

I Zekić je opet pokazao svoj trenerski talent. Kada je prije dva-tri tjedna sve izgledalo beznadno opet je pronašao formulu kako podignuti momčad. Povukao je neke dobre taktičke poteze (Škorić u veznom redu), a neki su igrači rapidno popravili formu (Marić, Hajradinović), ali što je najvažnije, glave su opet skupa. Osijek je u posljednja tri susreta igrao kolektivno, a i konačno je otpustio psihološke kočnice u igri. Kada se tako igra, onda se talent s kojim raspolaže ova momčad jasnije vidi. Možda je šteta što je sezona došla do kraja.

- Bila je ovo duga, preduga sezona za nas i svi smo pomalo iscrpljeni. Bilo je u njoj svega, mogli smo bolje, ja sam prvi koji se nikada neće zadovoljiti postojećim stanjem. I ja bih želio da smo plasirani bar stepenicu više, te da smo bili konkurentniji Dinamu, Hajduku i Rijeci - kaže Zekić.

I dokazali se u derbijima. Osijek je jedina momčad u HNL-u koju Hajduk nije uspio pobijediti ove sezone, a uz to u utakmicama koje su imale epitet derbija izgubio je samo jednom. Od svega možda je i najbolja vijest ta što nakon remija u Splitu nitko nije otvarao šampanjac, već se žalilo za preostala dva boda koja je Osijek po prikazanom definitivno zaslužio. A to je ipak velika promjena u razmišljanju.