ZAGREB - Veliki uspjeh ostvario je osječki student, predsjednik Studentskog zbora Akademije za umjetnost i kulturu, Vinko Vidmar - pobijedivši na 11. natječajnoj izložbi HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost, a nagrade su dodijeljene u zagrebačkom MSU. Na natječaj je pristiglo 236 radova, od kojih je stručni žiri odabrao 36 za izložbu, koji su bili u konkurenciji za najprestižnije otkupne nagrade u recentnom vizualnom umjetničkom stvaralaštvu. Vinko Vidmar je za videorad “17. studenoga 2017.” dobio prvu nagradu u iznosu od 75.000 kuna, Daliboru Martinisu je za instalaciju “Galerija suvremene umjetnosti Zagreb, 1. travnja 1974./ fragment, Data Recovery” pripala druga nagrada u iznosu od 45.000 kuna, a treću u iznosu od 40.000 kuna dobio je Vedran Perkov za videorad “Smetnje”.

U žiriju su bili: mr. sc. Snježana Pintarić, predsjednica stručnoga povjerenstva; Katrin Bucher Trantow, viša kustosica Kunsthausa u Grazu; Alenka Gregorič, kustosica, voditeljica Mestne galerije Ljubljana i Galerije KC Tobačna 001; Alem Korkut, akademski kipar, profesor na ALU Zagreb i Ivana Kancir, viša kustosica MSU-a.

“Antropologija poznaje brojne drevne rituale pročišćenja – prakse kojima se, suvremenim rječnikom rečeno, oslobađamo trauma, prošlih ili sadašnjih. U tom je duhu nastao i videorad Vinka Vidmara u kojem se čiste šrapneli skupljeni u vlastitom dvorištu i na zidu kuće u kojoj je odrastao. Kirurški precizno neznane ruke ispiru te stare ostatke koji su ostavili ožiljke: prva granata pala je na auto ispred kuće, druga na krov, treća u dvorište. Bilo je smrtno stradalih. Neke rane vrijeme ne zaliječi – trebamo posegnuti za arhaičnim obredom: očistiti ono što je donijelo razaranje i smrt, znači očistiti i sebe od pridruženih negativnih emocija. Od 17. studenoga 2017, kada je videorad nastao, za Vinka Vidmara otvorene su drukčije mogućnosti: može izliti prljavu vodu u dvorište i krenuti pročišćen u svijet; ili se gušiti u naslagama prošlosti. Nema dvojbe što mlada osoba odabire. Odnos prema minulim zbivanjima kroz ritual čišćenja kao metafore skidanja slojeva koje vrijeme neminovno nanosi mijenjajući oblik, u čemu je stručno povjerenstvo prepoznalo važnost ovoga rada te mu dodijelilo prvu nagradu, daje nam misliti o cilju prema kojem namjeravamo krenuti, ako već nismo sigurni kojim smjerom”, obrazloženje je žirija za prvonagrađeni rad. N.Vek.