Prijelaz u drugo desetljeće 21. stoljeća označio je i globalnu recesiju koja je itekako zahvatila Hrvatsku. Osijek je godinu dana ranije dobio dobre recenzije za organizaciju Svjetskog gimnastičkog kupa, pa je uvršten među organizatore i za 2010. godinu. Ponovno u studenome, a odmah nakon Svjetskog prvenstva koje je te godine održano u Rotterdamu. Međutim, bilo je jasno kako u sportu u kojem se okreće vrlo malo novca ne može Osijek imati veći nagradni fond od primjerice Dohe, i da organizacija kompletne priredbe više ne može pasti na pleća jedne osječke obitelji. Stoga je Inova gim odustala od organizacije Svjetskog kupa.

Uskočio je drugi osječki klub GD Osijek. Od drugog Svjetskog kupa u Osjeku zapravo započinje „era Žita“, pa je tako drugi osječki Svjetski gimnastički kup nosio naziv Žito Grand prix 2010. Naravno, pomagli su ponovno i Grad Osijek i Osječko-baranjska županija. Novi direktor Svjetskog kupa postao je Vladimir Mađarević, koji je imao ulogu istovremeno i voditi čak dvojicu gimnastičkih reprezentativaca Tomislava Markovića i Robeta Seligmana. Osim nekih novih ljudi iz svoga kluba imao je iza sebe već uhodani tim. Veći dio organizacijskog odbora naslijeđen je iz prvog Svjetskog kupa, a zanimljivo je da je kreiran od ljudi koji su imali iskustva u organizaciji i ostalih ranijih sportskih priredbi u Osijeku, poput Svjetskog rukometnog prvenstva, ili EP-a u streljaštvu. Za razliku od prvog izdanja drugi Svjetski kup održao se i na drukčijim spravama, Gym novu zamijenile su Spiethove sprave. Na kojima je posebno briljantno bilo natjecanje na konju s hvataljkama. Prvi nastup u Osijeku imali su naime tada Mađar Krisztian Berki, koji se neposredno pred dolazak u Gradski vrt okitio naslovom Svjetskog prvaka u Rotterdamu, i tada aktualni olimpijski viceprvak Filip Ude. Propustio je Čakovčanin prvo izdanje, jer mu se nije tada Osijek uklapao u raspored. Tada je bio u ulozi sukomentatora, ali drugo izdanje nikako nije želio propustiti. Osijek je bio svojevrsna repriza Europskog prvenstva iz Lausanne 2008. godine, kada je trijumfirao Berki, a srebro i broncu osvojili su Filip Ude i Robert Seligman. U Osijeku je raspored medalja ipak bio nešto drukčiji. Berki je ponovno bio najbolji, a Seligman i Ude ovaj put su zamijenili mjesta. Na drugom izdanju doživjeli smo i prvo intoniranje Lijepe naše. I to čak dva puta. U subotu se najvišeg pobjedničkog postolja domogao Tomislav Marković. Iskoristio je nešto slabiju konkurenciju na parteru nego u prvom izdanju i slavio s ocjenom 14.825. U finalu na parteru nastupio je Filip Ude i zauzeo peto mjesto. Drugoga finalnog dana zlata na preči domogao se Marijo Možnik. I ženski dio hrvatske gimnastike povećao je kolekciju medalja. Tina Erceg bila je druga na parteru iza Nizozemke Marlies Rijken. Kako se Splićanka nije plasirala u finale na gredi ostat će upamćena njezina izjava: „Nije greda zbog grede“. Na preskoku treće mjesto osvojila je Tijana Tkalčec iza dvije Poljakinje Paule Plichte i Gabriele Janik. Na karikama najbolji je bio Rus Aleksander Balandin, Na preskoku Kanađanin Nathan Gaifuik, a na ručama Slovenac Mitja Petkovšek. U ženskoj konkurenciji najbolja na dvovisinskim ručama bila je Čehinja Jana Sikulova, a na gredi Nizozemka Rijken osvojila je svoje drugo zlato u Osijeku. Žito Grand prix 2010. pokazao nam je kako gimnastika može biti vrlo opasan sport. Marko Brez, u kvalifikacijama je nastupio na preči. Prigodom izvođenja jednog elementa pao je doslovce na glavu. Privremeno je izgubio svijest, i koliko god ružno to izgledalo sve je, srećom, prošlo bez težih posljedica.