Prije tri godine u Cannesu je hrvatsku kinematografiju predstavljao Dalibor Matanić s filmom “Zvizdan”, prikazanim u drugom najvažnijem festivalskom programu Izvjestan pogled (Un certain regard) vrativši se kući s Nagradom žirija.

Na ovogodišnjem 71. izdanju globalno najznačajnijeg filmskog festivala nemamo pravog predstavnika, tj. većinski hrvatski film, no situacija i nije tako loša kako izgleda, jer se možemo pohvaliti s čak tri manjinske koprodukcije, što je - ako dobro pamtim - rekord od hrvatske samostalnosti, a vjerojatno i dulje.

Kao potencijalno najzanimljivi naslov (a koji će svojom temom i pričom zasigurno pobuditi i najviše pozornosti u Cannesu, a još i više u Srbiji) je “Teret”, dugometražni prvijenac mladog srpskog filmaša Ognjena Glavonića koji se prikazuje u uglednom paralelnom kanskom programu 15 dana autora (Quinzaine des Realisateurs) koji ove godine slavi svoje jubilarno 50 izdanje. U filmu koji se bavi kontroverznom i politički vrućom temom o tajnoj srpskoj operaciji uklanjanja tijela ubijenih Albanaca u ratu na Kosovu 1999. godine. Naslovnu ulogu tumači Leon Lučev, dok je hrvatski koproducent Kinorama, tj. Ankica Jurić Tilić koja se nakon “Zvizdana” ponovno vraća u Cannes. Lučev tumači vozača hladnjače koji za vrijema NATO-ovog bombardiranja prevozi “tajanstveni teret” s Kosova u Beograd, a na povratku kući suočava se s posljedicama svoga čina.

U drugom kanskom paralelnom programu Tjedan kritike (Semaine de la Critique), koji se ove godine održava po 57. put i u kojem se prikazuju prvi i drugi igrani filmovi mladih autora iz čitavog svijeta, dvije su manjinske hrvatske koprodukcije: dugometražni animirano dokumentarni film “Chris The Swiss”, u režiji švicarske filmašice Anje Kofmel te kratkometražni “Treća vrsta” Grka Yorgosa Zoisa. Zanimljivo je da oba filma s hrvatske strane koproducira Siniša Juričić i njegov Nukles film.

Priča filma “Chris The Swiss” govori o mladom švicarskom novinaru, ujedno i bratiću redateljice Kofmel, koji je izgubio život tijekom rata u Hrvatskoj, a riječ je o projektu koji je podigao poprilično prašine u hrvatskim desnim političkim krugovima i braniteljskim udrugama, dok mu je HAVC uskratio kolaudaciju, a u Cannesu ćemo konačno saznati što je to toliko problematično i kontroverzno u ovome filmu. Grčki 30-minutni “Treća vrsta” (što ga zapravo čini filmom srednjeg metra), distopijski je SF čija se radnja vrti oko tri arheologa koji se s iseljeničkih planeta vraćaju na opustošenu Zemlju kako bi otkrili podrijetlo misterioznog signala koji ukazuje na ponovno rađanje života na matičnom planetu ljudske vrste.