Dan nakon što je proglašen najboljim mladim hrvatskim poljoprivrednikom, posjetili smo Ivana Gašića u Beketincima, koji nam je na ulasku u obiteljsku kuću odmah rekao kako mu se sve skupa još uvijek čini kao da sanja.

Ivan kaže da mu je to što je ušao u prvih deset najboljih, (od ukupno 26 pristiglih prijava na Natječaj za izbor najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika), već bio veliki uspjeh, a da titulu najboljeg u Hrvatskoj nije mogao niti zamisliti. Inače treba reći da će Ivan Gašić u listopadu predstavljati Hrvatsku na petom izboru za najboljeg mladog poljoprivre dnika/cu u EU - svoj će OPG iako govori i engleski jezik u Bruxellesu predstaviti na hrvatskom.

Za nagradu od 15 tisuća kuna koju je dobio, kaže da još ne zna na što će ju potrošiti, ali je sigurno da će počastiti djevojku i prijatelje. Naime, ovaj mladi poljoprivrednik koji unatoč tomu što, kako kaže, ustaje svaki dan u pola pet, a liježe kasno navečer, stigne uz dobru organizaciju posla u obitelji izići i s djevojkom Petrom i prijateljima.

U razgovoru s ovim mladim čovjekom, za kojeg je hrvatska zastupnica u europarlamentu Marijana Petir, koja je treći put zaredom organizirala ovo natjecanje, kazala da je on ponos Hrvatske, na prvu se da zaključiti da on “živi poljoprivredu”, što na neki način potvrđuje i on sam kada za sebe kaže da je u poljoprivredi odmalena, tj. otkad zna za sebe.

“Završio sam srednju Poljoprivrednu školu u Osijeku, nakon koje sam upisao Poljoprivredni fakultet u Osijeku koji sam napustio kada je naša farma, kao i mnoge na ovom području, vodila borbu s otkupljivačima zbog pojave aflatoksina. Naš je OPG zato bio gotovo pred zatvaranjem. No, nisam mogao to samo tako gledati, tj. da se školujem, a 'Ne znam za što? Da idem izvan Hrvatske raditi'. To mi nije imalo smisla pa sam napustio fakultet i potpuno se posvetio ovom poslu koji nije nimalo lagan, jer baviti se stočarstvom znači da nema vikenda i godišnjih odmora...”, kaže Gašić.

OPG obitelj Gašić ima od 1997. godine kada ga je otvorio Ivanov otac Stanko (kojeg nismo zatekli u kući, jer je radio u polju), da bi ga 2013. godine, što je u Slavoniji rijetkost, potpuno prepustio tada svom devetnaestogodišnjem sinu u kojega je, očito, imao puno povjerenje da će ga dobro voditi.

A da se to pokazalo kao dobra odluka, dokazuje i Ivan koji, kako kaže, svako jutro ustaje u pola pet ujutro, preko zime u šest sati, i radi dokasno.

- Prvi posao koji ujutro obavljamo je u staji, tata je zadužen za mužnju, ja za čišćenje i hranjenje životinja. Nakon toga odemo kući, popijemo kavu, nešto pojedemo pa idemo u polje, jer proizvodimo sami hranu za svoju stoku, a navečer opet u staju - kaže Ivan.

Mama Katica i sestra koja je diplomirala specijalnu zootehniku na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku i koja s obitelji živi u Gorjanima, svaki dan rade u sirani koju su sagradili i opremili prije godinu dana, a zbog vrhunske kvalitete sireva već su nanizali brojna priznanja. Trenutačno trećina cjelogodišnje proizvodnje mlijeka s imanja Gašićevih odlazi u sir, a cilj im je doći do toga da sve proizvedeno mlijeko prerade u sir.

Zanimljivo je, kako naglašava Katarina, da nju nije kao njezina brata Ivana odmalena zanimala poljoprivreda, naime, nakon osnovne škole upisala je srednju ekonomsku i imala druge planove, no nakon završetka škole shvatila je da je njezina budućnost ipak na selu te je upisala i završila Poljoprivredni fakultet te, kaže, nije to nimalo zažalila. Tim više jer su mnogi njezini kolege iz razreda završili na radu u Irskoj i drugdje. Inače, za sestru Katarinu Ivan kaže da mu je velika pomoć u poslu i podrška te da zajedno imaju velike planove za razvoj gospodarstva, zapošljavanja radnika i slično.

Gašići trenutačno obrađuju 49 hektara zemlje - od čega je oko tri hektara vlastite zemlje, a ostalo je u zakupu, što je nedovoljno za potrebe stoke te se nadaju da će sada, nakon što se naprave novi programi raspodjele poljoprivrednog zemljišta, dobiti u zakup bar još 20 hektara.

Gašići su se prijavili i na neke od mjera Programa ruralnog razvoja, do sada su im dvaput bili odbijeni projekti koje su sami radili, a treći put su ga dali projektantu te se nadaju da bi mogli proći. Inače, javili su se na Mjeru ruralnog razvoja 4.1.2. “Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš”.