Gimnastika je bazični sport, jedan od onih koji je iznjedrio brojne sportske legende. Međutim, kroz godine kao da je njezina popularnost u globalnom svijetu iščezla. Svjetska gimnastička federacija tako se već godinama pokušava domoći većeg dijela “marketinškog kolača”. U tom cilju trebao je pomoći i Svjetski kup za koji se i dalje traži format natjecanja koji će privući prije svega globalnu publiku, a onda naravno i sponzore. U tu svrhu sigurno je osječki Svjetski kup pokazao pravac u kojemu treba ići. Skraćivanje kvalifikacija i finalnih natjecanja, javno predstavljanje finalista i izvlačenje startnih brojeva samo su neki od poteza koji su demonstrirani u Osijeku.

Sve je počelo gotovo 35 godina prije negoli je Svjetski kup uopće stigao u Osijek. Svjetska gimnastička federacija natjecanja za Svjetski kup pokrenula je još 1975. godine. U to vrijeme svjetska gimnastička prvenstva održavala su se svake četvrte godine, a ideja je bila najbolje svjetske gimnastičare u višeboju i po spravama okupljati jednom godišnje. Tako je prvi Svjetski kup održan u Londonu 1975. godine, a natjecanja su održana u višeboju i po spravama. Natjecanje je gubilo smisao otkad su se svjetska prvenstva počela održavati svake druge godine (od 1981.), a potom i svake godine (od 1992.), pa je Svjetski kup u takvom formatu 1990. godine prestao funkcionirati. Ipak, treba spomenuti kako je 1982. godine domaćin Svjetskog kupa bio Zagreb. Na tom natjecanju na sebe je pozornost privukao tada daroviti, ali još uvijek nepoznati Kinez Li Ning. U zagrebačkom Domu sportova osvojio je tada čak šest zlata i jedno srebro. Pet godina kasnije Li Ning je na istom mjestu sudjelovao na Univerzijadi, a 2007. godine vratio se u Zagreb kao multimilijarder, vlasnik brenda sportske odjeće i obuće koju danas nose brojni poznati sportaši.

Svjetski gimnastički kup ponovno je zaživio 1997. godine. Odlučeno je da se natjecanja za Svjetski kup organiziraju u razdoblju od dvije godine, kada se zbrajaju četiri najbolja rezultata gimnastičara ili gimnastičarki na svim svjetskim kupovima na kojima su nastupili, uključujući i Svjetsko prvenstvo ili Olimpijske igre, a na kraju toga dvogodišnjeg ciklusa organizirala bi se završnica Svjetskog kupa na kojemu bi nastupilo osmero najboljih na svakoj spravi ili u višeboju. U takvom formatu Svjetski kup trajao je do 2008. godine kada je u Madridu održana posljednja završnica Svjetskog kupa. Iste godine na zasjedanju vodstva Svjetske gimnastičke federacije u Cape Townu odlučeno je da se od sljedeće godine Svjetski kup organizira u današnjem formatu, znači bez finalnog natjecanja. Svjetska gimnastička federacija i nakon toga još je tražila idealan format Svjetskog kupa. Tako su 2009. i 2010. godine organizirani svjetski kupovi A i B kategorije s različitim poredcima. Od 2011. godine za specijaliste na spravama Svjetski kup nazvan je Challenge cup, dok natjecanja za višebojce i dalje nose naziv Svjetski kup, a pobjednik Svjetskog kupa poznat je nakon posljednje etape u godini. U novom olimpijskom ciklusu nakon Olimpijskih igara u Riju de Janeiru uvedena su ponovno četiri svjetska kupa A kategorije s kojih se bodovi zbrajaju za sveukupni poredak Svjetskog kupa. Tako će na kraju 2019. godine pobjednik Svjetskog kupa na pojedinoj spravi prvi put steći pravo izravnog nastupa na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine.