Novosti
ČETVRTINA GRAĐANA NE IDE U RESTORANE

Jesu li Hrvati presiromašni ili su izgubili naviku jesti u restoranu?
Objavljeno 7. svibnja, 2018.
U zemlji s odličnom gastronomskom ponudom “cvjetaju” - pekarnice

Gotovo četvrtina građana Hrvatske, odnosno 22 posto njih, nikada ne konzumira topli obrok izvan kuće. Drugim riječima, gotovo četvrtina naših građana nikada ne odlazi nešto pojesti u restoran, u zemlji koja je prema svim pokazateljima izrazitog turističkog usmjerenja i s vrlo dobrom ugostiteljskom i gastronomskom ponudom.

Taj podatak jedan je od dobivenih rezultata prvog nacionalnog istraživanja o prehrambenim navikama odrasle populacije u Hrvatskoj, koje je provela Hrvatska agencija za hranu na uzorku od dvije tisuće građana u dobi od 18 godina do 64 godine. O tome smo pisali u Glasu Slavonije, kada je istraživanje i predstavljeno u Osijeku, u travnju, prigodom Svjetskog dana zdravlja.

Prilagodba jelovnika

Kako je tada objasnila dr. sc. Darja Sokolić, načelnica Odjela za upravljanje podacima i prehranu HAH-a i voditeljica tog istraživanja, rezultatima se već koristio Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, koji je s pomoću tih podataka izradio profil osobe koja jede izvan kuće. Prema tome, osoba koja odlazi u restoran ima višu edukaciju i bolje imovinsko stanje. Zanimljivo je što je rezultat pokazao kako takve osobe imaju u pravilu idealan indeks tjelesne mase (BMI - koji orijentacijski pokazuje količinu masnog tkiva u tijelu). No, upozorila je Sokolić, s druge strane osobe narušena zdravlja nikada ne jedu vani, što je, naglasila je, smjernica ugostiteljima da prilagode svoje jelovnike kardiovaskularnim bolesnicima ili dijabetičarima.

Prof. dr. sc. Nevenka Čavlek s Katedre za turizam zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, a riječ je o znanstvenici iz područja turizma svjetskog glasa, na upit zašto je toliko velik udio građana koji nikada ne odlaze u restorane, kazala nam je kako je zapravo taj podatak i ne čudi.

- Naravno, ovim bi se pitanjem trebala više baviti da bih vam mogla dati znanstveno relevantne odgovore. No, ovako mogu samo generalno reći kako me to ne čudi, s obzirom na postotak ljudi u zemlji koji radi za minimalnu plaću, koliki postotak ljudi prima minimalnu mirovinu ili koliki je postotak ljudi bez posla. Mnogi si odlazak u restoran jednostavno ne mogu priuštiti. Zašto u našim gradovima “cvjetaju” pekarnice? S kruhom i malo salame netko će si napuniti želudac. Mnogi će posegnuti za brzom hranom, koja je također daleko jeftinija od toplog jela u restoranu - napominje prof. Čavlek.

Mnogi naši građani koji su odlazili u susjednu Vojvodinu, odnosno Srbiju, ne skrivaju dojam da su susjedi mnogo češći gosti restorana nego Hrvati. U pravilu su restorani u Srbiji, posebice u gradovima poput Novog Sada ili Beograda, pa i Osječanima bliske mnoge čarde s druge strane Dunava, gotovo uvijek popunjeni gostima, bez obzira na to bio radni dan ili vikend. Naravno, riječ je o dojmu, što ne mora biti točno, jer nemamo istraživanje koje bi to potvrdilo ili demantiralo i na osnovi kojega bismo uspoređivali odlaske u restorane hrvatskih i srpskih građana. Profesorica Čavlek zbog toga i kaže kako ne želi bez egzaktnih pokazatelja uspoređivati ove posjete restoranima u dvije zemlje.

Razvijati turizam

- Recimo, mogla bih povući paralelu s turizmom. Primjerice, kada se gleda na svjetskoj razini, u međunarodne turističke tokove uključeno je samo sedam posto svjetske populacije. U odnosu prema broju stanovnika, to je vrlo malo. Ali, s druge strane, ima jako velik broj onih koji više puta putuju pa je taj broj ljudi naizgled veći. Tako vjerojatno i u restoranima imamo osobe koje imaju običaj tamo odlaziti na objed i one koji si to nikada ne mogu priuštiti. Osim toga, mnogi ljudi koji žive na selu nemaju takve potrebe, a ni mogućnosti, jer na selu nerijetko i nema restorana. Većim razvojem ruralnog turizma, posebice u Slavoniji i Baranji, to se umnogome može promijeniti - naglašava prof. Čavlek.

Vlasnik poznatog restorana-vinarije Josić u baranjskom Zmajevcu Damir Josić kaže kako su prema njegovu mišljenju ekonomski razlozi najvažniji za posjet restoranima građana u većem obujmu. Kao drugi važan razlog on navodi navike građana i općenito mentalitet. Za usporedbu je iznio primjer spomenutih restorana u susjednoj Srbiji.

- Građani u našem susjedstvu doista imaju naviku odlaziti na objede u restorane, međutim ne treba zaboraviti da mi gledamo Novi Sad ili Beograd. Riječ je o velikim gradovima u kojima je golem broj imućnih ljudi i onda je i logično da su im restorani dobro popunjeni - ističe Josić.

Na upit tko su najčešći gosti u njegovu restoranu, iznio je pomalo iznenađujući odgovor kako samo desetak posto gostiju dolazi iz Osijeka, koji bi logično trebao biti najvažnije tržište.

- Najviše nam gostiju dolazi iz Zagreba i okolice, zatim iz Mađarske, Srbije i s Kvarnera. Dakle, najviše gostiju nama su turisti. Po tome se i može vidjeti koliko je za Baranju i općenito hrvatski istok važno da razvijaju turizam i sve oblike turističke ponude - ističe Josić. Odgovarajući na pitanje što gosti najčešće jedu, Josić kaže kako su, osim standardnih specijaliteta restorana, u posljednje vrijeme prilično popularna jela pripremljena od mesa crne svinje s posebno razvijenog menija.

Igor MIKULIĆ
TRI RESTORANA S MICHELINOVIM ZVJEZDICAMA I 55 S PREPORUKAMA

Hrvatska ima bogatu gastronomsku ponudu i njome se volimo hvaliti. Nije naodmet podsjetiti da je početkom ožujka objavljen prošireni popis hrvatskih restorana s Michelinovim zvjezdicama i preporukama koje ipak predstavljaju određeno jamstvo kvalitete ponude, usluge i jela u tim restoranima. Po jednu zvjezdicu imaju šibenski Pelegrini i dubrovački 360º te rovinjski restoran Monte koji je ima otprije. Michelinove preporuke ima 55 restorana, a među njima su i dva osječka restorana - Muzej okusa i Club Waldinger te iločki restoran Dunav.

Baranjski vinar i ugostitelj ističe da najmanje gostiju ima iz Osijeka, a puno ih je iz Mađarske

Najčitanije iz rubrike