Stanje kakvo danas nailazimo na fakultetima na kojima se studiraju filozofija i humanističke znanosti postavlja pitanje što su budućim naraštajima ostavili pokreti protiv represije iz 1968. godine.

U društvu u kojemu se ne kritiziraju njegovi postojeći poretci i mehanizmi, u kojemu je već svaka moguća kritika obustavljena, ne može se živjeti, ističu studenti Filozofskog fakulteta okupljeni oko Udruge logOS, koji su u suradnji s Fakultetom 3. i 4. svibnja organizirali 8. simpozij “Studentske (r)evolucije: pedeset godina od 1968.”, kako bi podsjetili na važne događaje.

- Želja nam je primarno bila obilježiti 50. obljetnicu od studentskih protesta na našim prostorima – u Zagrebu i Beogradu, ali i u cijeloj Europi, pa i šire. Osim toga, smatramo da je ova tema idealna da studenti kritički promišljaju vrlo aktualne teme, s obzirom na ono što se trenutačno događa na nekim fakultetima u Zagrebu pa i kod nas, ali i da je to općenito kritika sveučilišta. Studenti su danas pasivni i apatični - treba nam ovakvih okupljanja kojima ih želimo uključiti – ističe Martina Ivanko, predsjednica Udruge logOS i predsjednica organizacijskog odbora simpozija. Podržava to i Boris Buden, ugledni filozof, publicist, profesor, i kako voli reći - intektualac opće upotrebe. Na simpozij je doputovao čak iz Berlina kako bi održao predavanje “Učenje slobode/sloboda učenja u jeziku i vremenu: izazov '68.”.

- Moje osnovno pitanje je kako se u povijesti osvrćemo na prošlost i kako možemo razumjeti prošlost. Mjesec dana prije izbijanja studentskih nemira u Parizu, objavljen je jedan tekst koji se žalio na veliku pasivnost studenata i pokazuje nam kako se sve može preko noći promijeniti – ističe Buden. Studentima poručuje da nikada ne šute.

- Tko šuti, mrtav je. Situacija je kod nas bremenita, eksplozivna - potrebno je da samo nešto kvrcne i stvari će krenuti u svome smjeru. Ovi koji danas spavaju, koji su nezainteresirani za bilo što, sutra se mogu naći na ulicama i protestirati – zaključuje Buden.