Kad ih stisne - idu u kafić, park, trgovinu...
Objavljeno 4. svibnja, 2018.
Iako je toalet namijenjen našim gostima, koriste ga i brojni drugi prolaznici gradskim trgom, kaže jedan od ugostitelja
BELI MANASTIR - Gospođo, molim vas, ima li negdje u blizini toalet. Došla sam u Beli Manastir s bakom obaviti neke poslove, a znate kako je to sa starijim ženama - obratila se nedavno žena srednjih godina jednoj Belomanastirki.
Neki niti ne pitaju
Na žalost, na pitanje ima li u blizini javni toalet, morala joj je negativno odgovoriti. U užem gradskom središtu, naime, nema ni jednog takvog objekta pa su prolaznici osuđeni nuždu obavljati u ugostiteljskim objektima. Ili na nekim skrovitim mjestima.
- Nekoliko puta tjedno netko dođe s molbom za korištenje toaleta. Što drugo napraviti nego im to dopustiti - kaže Duško Milić, vlasnik caffe bara BTR, smještenom u užem gradskom središtu, ističući kako nema srca zabraniti im odlazak na toalet. Razlog je jednostavan. Takvo što se, dodaje, negdje drugdje može dogoditi i njemu. Krivo mu je, podvlači, kada prolaznici, koji nisu njegovi gosti, u toalet ulaze bez pozdrava i pitanja, a ima i takvih, ali ni njih ne sprječava u namjeri. Slične odgovore čuli smo i od drugih vlasnika ugostiteljskih objekata u jedinom baranjskom gradu.
- Iako je toalet namijenjen našim gostima, koriste ga i brojni drugi prolaznici gradskim trgom. Takvih “letača” zna biti i po nekoliko desetaka dnevno - kaže Ibrahim Alija iz Galerije No1.
Ni on nema srca zabraniti im korištenje njegovog toaleta, ali obojica naglašavaju kako ima pojedinaca za koje bi sretniji bili da njihove lokale - zaobiđu u širokom luku.
Na tržnici - zaključano
Javnih toaleta u pravom smislu riječi nema ni drugdje u gradu. Na grobljima (katoličkom i pravoslavnom), primjerice, toaleti su u sklopu mrtvačnica, a otključavaju se samo u vrijeme pogreba.
- Svojevremeno su bili stalno otključani, ali je njihovo čišćenje bilo svojevrsna “nemoguća misija” - pričaju stariji djelatnici Baranjske čistoće, tvrtke koja, između ostaloga, skrbi i o grobljima na području Belog Manastira i njegovih prigradskih naselja.
Svojevremeno je javni toalet, ili nešto slično što bi toalet trebalo biti, bio u sklopu tržnice. Srušen je prilikom gradnje nove tržnice na kojoj toalet postoji, ali je on pod ključem. Kupci ga, ipak, mogu koristiti, ako zatraže ključ od osoblja tržnice.
Što se trgovačkih lanaca tiče, zanimljivo je kako za kupce ne postoji toalet u Konzumu, što nije slučaj u Lidlu. Osim za osoblje, toaleta za korisnike nema ni u belomanastirskim novčarskim ustanovama. Na željezničkom kolodvoru on radi od 5 do 23.20 sati. Organizatori manifestacija koje se održavaju u gradskom središtu (ali i izvan njega) ova pitanja rješavaju naručivanjem kemijskih toaleta.
Ivica GETTO
Gradonačelnik skeptičan
Pitanja o javnom toaletu postavljana su bila i gradonačelniku Belog Manastira Tomislavu Robu. “Svjestan sam da je to problem. Sigurno je da ćemo o tome razmisliti. Prema mome mišljenju dobra bi lokacija bila u mrtvom kutu između Konzuma i Kineske trgovine, gdje i inače budu postavljeni kemijski toaleti prilikom održavanja nekih većih manifestacija”, kaže Rob, naglašavajući kako bi za gradnju javnog toaleta u središtu grad trebao prvo otkupiti prostor. Sama investicija u javni toalet, dodaje, ne bi smjela biti velika. No, sudeći prema iskustvima drugih gradova, Osijeka primjerice, prilično je skeptičan oko budućeg javnog toaleta u središtu grada. Bilo je, nastavlja, ideja da javni toalet bude u prizemlju buduće zgrade nove knjižnice, ali on je osobno protiv takve ideje.