Objavljeno 3. svibnja, 2018.
Najomiljenije vrtne biljke, ima ih oko 300 vrsta i svih mogućih boja
Nazivaju je još i iris, a što u prijevodu znači duga. Podrijetlom je iz sjeverne Europe, pa ju zovu još i orhideja sjevera. Pripada među najomiljenije vrtne biljke, a ima ih oko 300 vrsta i svih mogućih boja, najčešće plave, ljubičaste, bijele i žute, ali ima ih i ružičastih, narančastih, smeđih, purpurnih, crvenih, pa čak i crnih. Perunika je smatrana cvijetom sfinga, a pojavljuje se i na reljefu iz vremena 18. dinastije egipatskih faraona. Perunike su jednogodišnje zeljaste trajnice s gomoljima ili rizomima. Vrlo su prilagodljive i mogu rasti posvuda, u pustinjama, u močvarama, na hladnom dalekom sjeveru pa, naravno, i u umjerenoj klimi. Bradati iris i sibirski iris dva su najčešće uzgajana kultivara. Perunika se smatra hrvatskim nacionalnim cvijetom (od 2000. godine kada ju je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti proglasila tom vrstom nacionalnog blaga).
Možemo ih klasificirati u dvije glavne skupine, one s rizomom i gomoljaste perunike. Perunike s rizomom imaju zadebljale stabljike, koje rastu vodoravno, potpuno ili djelomično pokrivene zemljom. Nakon sadnje iz rizoma izrastu listovi koji sliče na mač, a toliko ih je da uskoro formiraju zelenu površinu sličnu ogradi.
Gomoljaste perunike rastu iz lukovica koje zahtijevaju razdoblje mirovanja nakon što su procvjetale. Obično su manje od onih koje rastu iz rizoma i imaju manje cvjetove.
S bradom, bez brade
Nazivi su to perunika koje rastu iz rizoma. Najviše nagrada na izložbama obično odnesu visoki kultivari bradate perunike. Bradate perunike rastu u plodnoj, neutralno do lagano kiseloj zemlji, na sunčanim položajima s dobrom drenažom. Traže skromno zalijevanje, a od zalijevanja se treba potpuno suzdržati u razdoblju mirovanja. Njihovu bradu zapravo predstavljaju dlačice na laticama koje vise prema dolje. Ove se perunike vrlo brzo šire. Razmnožavaju se dijeljenjem rizoma od sredine ljeta do rane jeseni. Cvatu od kraja travnja do lipnja. Njihovi rizomi sade se plitko i djelomično vire iz zemlje ili su tek malo pokriveni zemljom. Mogu se dijeliti diobom rizoma od sredine ljeta do rane jeseni, svake treće ili pete godine, kada biljka postane prevelika ili prestara. Podijeljene rizome treba posaditi u svježu zemlju na razmak od 8 do 30 cm. U izboru gnojiva treba se kloniti onih koja sadrže velike količine dušika, a ne bi trebalo ni malčirati organskim tvarima jer bi rizomi mogli istrunuti.
Na suncu, u polusjeni ili na kamenjaru
Bezbrade perunike prilično se razlikuju po svojim uzgojnim zahtjevima. I one traže dobro drenirano, neutralno do slabo kiselo ilovasto tlo, puno sunca, ali podnose i djelomičnu sjenu. Među bezbrade perunike ubrajaju se i one vodene, koje vole vlažno ili vrlo mokro, humusom bogato tlo na rubovima jezera ili potoka, te Unguiculare irisi, koji zahtijevaju grubo drenirano, neutralno do alkalno tlo i potpuno sunčani položaj, pa su idealni za sadnju na kamenjaru ili pokraj osunčanog suhozida. Ta vrsta cvate od jeseni do proljeća.
Perunike s krijestom imaju uzdignuće nalik na krijestu na cvjetovima koji vise. Rastu na vlažnim, humusom bogatim, osunčanim ili polusjenovitim položajima. Treba ih štedljivo zalijevati. Većina ih cvjeta od proljeća do ljeta. Ljubičasta perunika cvjeta dva do tri tjedna, i to u kasno proljeće i početkom ljeta. Može se uzgajati i kao sobno cvijeće, u loncima. J.Kn.
Gomoljaste perunike rastu iz lukovica koje zahtijevaju razdoblje mirovanja
Visoke ili niske?
Visoke vrste perunika pogodne su za mješovite ili travnate obrube, dok su niže vrste i kultivari, kao i one koje traže dobro drenirano tlo, pogodne za sadnju u kamenjarima i na uzvišenim gredicama.
Opasni puževi
Najveću štetu perunikama nanose puževi. Mnoge perunike osjetljive su na virusne bolesti koje prenose kukci, a bradate perunike osjetljive su na bakterijsko truljenje rizoma. Bezbrade perunike, naročito sibirska perunika, osjetljive su na sivu plijesan (botritis) i trips. Lukovice Reticulata perunika mogu uništiti gljivice, kada ih treba baciti kako bi se spriječila zaraza.
Lake za uzgoj
Cvjetovi perunika koje rastu iz lukovica nemaju dlačice i cvatu od kasne zime do sredine ljeta, ovisno o vrsti. Ljeti imaju razdoblje mirovanja. Lake su za uzgoj, a na hladnoću su osjetljive samo sjevernoafričke vrste. Rastu na sunčanom položaju i ne treba ih često zalijevati. Dok rizomi izgledaju poput dugog tankog krumpira ispod kojeg je korijen, lukovičaste perunike imaju jasno vidljivu lukovicu. Pri presađivanju prvih treba odvojiti rizome tako da svaki ima dio korijena i jedan ili dva lista. Zasadite ih plitko, u rupe dubine 10 cm, tako da prvo stavite žlicu gnojiva, a onda zemlju i rizom s korjenčićem. Ako perunike sadite u teška tla, pobrinite se i za drenažu tako što ćete u rupu najprije staviti malo šljunka ili drugog drenažnog materijala. Ispunite rupu rahlom zemljom i položite korijen tako da ne bude dublje od 2,5 cm. Svakog proljeća nanesite tanak sloj komposta oko biljaka, ostavljajući gomolje samo djelomično pokrivene. Kad cvjetovi uvenu, odsijecite stapke do tla. Kod vrsta koje dvaput cvatu potaknite drugu cvatnju tako što ćete odmah ukloniti precvjetale cvjetove i nastaviti redovito zalijevati tijekom cijelog ljeta. U jesen odrežite uvelo lišće i orežite zeleno do visine od 10 do 12 centimetara. Nakon što tlo zamrzne, nanesite sloj malča kako bi se spriječilo izdizanje korijenja iz tla. Ako se zbog zamrzavanja ipak izdigne, ne pokušavajte ga nagurati natrag u tlo, radije ga prekrijte tankim slojem zemlje.
Perunike s rizomom treba odvojiti svakih 3 - 5 godina. Neki kultivari mogu se uzgajati i u cvjetnom loncu kao sobne biljke. Isplati ih se uzgajati i kao rezano cvijeće