Donacije su u svijetu likovnih galerija i muzeja u današnje vrijeme vjerojatno najmanje izgledan put kojim ustanove dolaze do umjetnina, posebice vrijednih. No, osječkom Muzeju likovnih umjetnosti posljednjih je mjeseci sreća itekako naklonjena. Prvo im je veliki hvarski slikar Juraj Dobrović prije nešto više od mjesec dana osobno donirao 50-ak svojih radova, a nedugo potom ravnateljici Jasminki Mesarić i kustosima MLU-a javila se i majka Gorana Fruka (Zagreb, 1959. - 1993.), prerano preminulog hrvatskog slikara, alpinista, pjesnika i vizualnog umjetnika. Kako je riječ o autoru koji je kratko stvarao, tako je i njegova ostavština manje opsežna, pa je u MLU ovih dana - s djelima Dobrovića - stiglo devet Frukovih slika velikoga formata. Cijela Frukova donacija ulazi u zbirku koju vodi kustosica Valentina Radoš, dok će radove Jurja Dobrovića podijeliti sa zbirkom kolege mr. sc. Daniela Zeca.

- Manji dio Dobrovićeve zbirke su reljefi, poluskulpturalni predmeti, a to ide u zbirku Skulpture, dok su ostalo crteži i ulja na platnu, što pripada zbirci 2. polovine 20. st., koju ja vodim. I djela Dobrovića i Fruka stigla su u MLU, kolega Zec i ja smo to dokumentirali, slijedi obrada, a djela ulaze u naš fundus - ističe kustosica Radoš, dodajući da je proljeće vrijeme planiranja izložbenih aktivnosti za sljedeću kalendarsku godinu. Velika je vjerojatnost da će Dobrovićeva djela biti predstavljena zajedničkom izložbom s kustosom Zecom, kao program iz fundusa MLU-a. Priču bi pokušali, dodaje Radoš, proširiti posudbama iz zagrebačkog MSU i riječkom MMSU, gdje je ostatak donacije završio.

- Frukovi radovi veliki su slikarski formati, no kako je riječ o tek devet radova, premalo je to za samostalnu izložbu, pa razmišljamo možda o priči s korespondirajućim autorima iz tog razdoblja ili posudbi od drugih ustanova - kaže Valentina Radoš, zahvalna, kao i cijeli MLU, velikodušnom činu umjetnikove majke. Uzevši u obzir da je umro vrlo mlad, u 34. godini, iza Gorana je Fruka ipak ostao bogat opus, i to ne samo slikarski. U MLU ne kriju zadovoljsto što su dobili dio njegovih radova, ponajprije jer je to autor kojega u fundusu do tada nisu imali, a i iz razdoblja 80-ih i početka 90-ih fundus je “prilično tanak”, kaže kustosica, pa će to itekako biti zanimljivo za buduća istraživanja, izložbe (skupne, tematske), ali i budući stalni postav.

S radom se Gorana Fruka Valentina Radoš pobliže upoznala kroz izložbu u MSU 2016., na kojoj su predstavljeni upravo radovi koje je autorova majka ove godine donirala trima muzejima, a tada su bili dio privatne, obiteljske zbirke. Već se tada, prisjetila se Radoš, govorilo o mogućoj donaciji.

- Tada sam se uživo uvjerila da je riječ o zanimljivom autoru, razdoblju postmoderne, dekonstrukcije slike, velika platna koja se bave činim slikanja i pojmovima slikarstva, slike. Fruk je poznat po svojim performansima, koje je Sonja Briski Uzelac nazvala defenestracija, jer je kroz prozor svoga stana na Cvjetnom trgu u Zagrebu bacao predmete. S obzirom na to da je on bio i aplinist, kao i cijela njegova obitelj, ali se niz uže i sam spuštao. Kasnih 80-ih to je bio jedan od upečatljivih performansa u našoj zemlji i publici je vjerojatno po tom i ostao najpoznatiji - kaže Valentina Radoš, uvjerena da će se Gorana Fruka u budućnosti još više istraživati upravo zbog donacija trima muzejima, što djelima koja su sada u zbirci MLU dodatno podiže vrijednost. Njime se bavila i pokojna povjesničarka umjetnosti Marina Viculin (napisala i knjigu Fruk the Book), ali i Marina Bavoljak.

- Djela Gorana Fruka sada će se prezentirati višestruko, u više sadržajnih cjelina, pa ta umjetnička vrijednost, koja je neupitna, dodatno će rasti - zaključuje Valentina Radoš, ističući još jednom suradnju MSU-a, MMSU-a i MLU-a kao dobar primjer međuinstitucionalne suradnje, a činjenica da se osječki MLU u ovoj podjeli iznimno vrijedne ostavštine našao uz bok samo još dvije ustanove - uz itekako velike, renomirane ustanove po Dubrovniku, Splitu... - itekako dokazuje da su u samom vrhu.

- Priznanje je to našoj kući, našem fundusu, posebice jer donacije nisu tako česta praksa kod nas - ponosna je i zahvalna Valentina Radoš.