Osijek
KARLA BLAŽEVIĆ, POETESA IZ MATEMATIČKE

Moja je pjesma kritika školskog sustava i društva
Objavljeno 23. travnja, 2018.
Maturantici Karli Blažević pripala je čast da svoju pjesmu Motivacijska (sa)hrana pročita na zatvaranju Lidrana 2018.

Karla Blažević, maturantica III. gimnazije, piše pjesme još od vrtića. Poeziju je posebno zavoljela u 5. razredu, kada je prvi put sudjelovala na Lidranu – učeničkoj smotri literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva. Na općinskim i županijskim smotrama natječe se od tada. Pisanju se pjesama ozbiljnije posvetila u srednjoj školi, a inspiraciju pronalazi svagdje oko sebe. Posljednje ju je dvije godine njezina poezija odvela i na državnu razinu, gdje se predstavljaju samo najizvrsniji. Svake se godine odabire samo jedan rad koji će pred svim sudionicima i mentorima biti prezentiran na svečanosti zatvaranja, a na ovogodišnjoj je trodnevnoj Državnoj smotri Lidrano 2018. održanoj u Primoštenu prošloga mjeseca čast pripala upravo Karli. Kruna je to njezine osmogodišnje “Lidrano-karijere”, koju je zaslužila pjesmom “Motivacijska (sa)hrana”. Pjesma je, kaže nam, kritika obrazovnog sustava i društva, ali i osvrt na djetinjstvo i odrastanje. Nastala je u trenutcima sjete, potaknuta emocijama, u prekretnici njezina života – na kraju srednje škole.

- Naš je školski sustav, ali i društvo u cjelini ustrojen dosta uniformirano, zbog čega smo svi ukalupljeni. Od nas se traži da budemo što sličniji jedni drugima i da se usmjeravamo na točno određene stvari. U tome svemu bojimo se izraziti svoje mišljenje – kaže Karla, objašnjavajući nam otkud naslov pjesme.

- U prvom se dijelu pjesme vraćam u djetinjstvo, gdje vidimo djetinju motivaciju, iskrenost, nešto što nas potiče, neke snove koji su se tada rodili, a još uvijek radimo na njima, ili su možda ostali zataškani dok se bavimo drugim stvarima. (Sa)hrana je drugi dio pjesme koji prikazuje tu današnjicu, naš školski sustav i kako se on na nas odražava. Najviše mi smeta što smo konkretno mi, gimnazijalci, preopterećeni, imamo previše predmeta i ne možemo se fokusirati na ono čemu bismo se više htjeli posvetiti – objašnjava maturantica osječke Prirodoslovno-matematičke gimnazije. Školovanje namjerava nastaviti na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu s čijom će se diplomom, smatra, lakše zaposliti. Voljela bi da postoji i Lidrano za studente, bit će joj, kaže, neobično kada dođe to, za nju, posebno doba godine. A Državnu smotru 2018. dugo će pamtiti.

- Bilo je to najljepše moguće zatvaranje Lidrana nakon sudjelovanja svih ovih godina. Lidrano doživljavam kao predivno iskustvo, gdje se učenici mogu izraziti, pokazati svoje mišljenje, razmišljanja, ali i družiti se sa sebi sličnima. Kroz te sam godine upoznala ljude koje danas mogu nazvati najboljim prijateljima – ističe Karla.

“Bila bi šteta da Karla Blažević jednoga dana ne objavi svoju zbirku poezije neovisno o tome čime će se baviti u životu”, zaključili su članovi povjerenstva Lidrana. Mlada poetesa, matematičarka i brevisica kaže kako se to neće dogoditi iako će studirati na FER-u.

- Poznati mi je književnik Enes Kišević na Državnoj smotri kazao ono čega se i sama držim: “Pisanje, po meni, nije posao, nego poziv. To je nešto što radiš za svoju dušu, u čemu uživaš i bez čega na koncu ne možeš.” Pjevanje i pisanje uvijek će mi biti hobi i ljubav. Velika mi je želja jednoga dana objaviti zbirku pjesama – otkriva za kraj Karla.

Jasenka PEJAKOVIĆ

Karlo Kobaš

mentor

Karla je iznimno talentirana i sposobna mlada osoba čija kombinacija talenata u različitim područjima oduševljava. Uza sve to skromna je, pristojna i dobro odgojena. U pisanju pjesama ima specifičan ton - Karla živi svoje pjesništvo. Izuzetno je uvjerljiva u tome i uvjeren sam da je to tajna njezina uspjeha. Karlin stil pisanja odlikuju izuzetna dubina i naglašena misaonost.

MOTIVACIJSKA (SA)HRANA

Križaš li dane na kalendaru

I onda kada su mrtvi brojevi?

Mama,

Samo je jedna knjiga pala jutros

Dok ti se runila koža sa suhih usana,

I prstima su ti plesale brusnice.

Umorne smo od hrđave samoće

Jer bicikli sada škripe u poljima uljane repice,

A na tacnama umuljanim brašnom ne diže se kvasac.

Moje noge vise s ruba ljuljačke

I više nije prihvatljivo ako su dlakave.

Barem tako kažu u novinama.

Svjesna si, tvoju kukuljicu više ne trebam,

A želim da me opet more nezrele ringlove

I kako razdvojiti slovo nj u križaljci.

Umorne smo, mama.

Jer su ruke željne znanja postale manufaktura…

Jer mi svijet stavlja glavu u kutiju.

Jer mi glava postaje kutija!

Prazna.

Najčitanije iz rubrike