Nakladnička kuća “Ljevak” nastavlja sustavno objavljivanje tekstova Noama Chomskog (1928.), jednog od najrelevantnijih intelektualaca današnjice, pa je tako nakon izdanja “Hegemonija ili opstanak” (2004.) i “Tko vlada svijetom?” (2016.) nedavno objelodanjena i knjiga “Globalno nezadovoljstvo”, serija razgovora N. Chomskog i Davida Barsamiana, utemeljitelja i voditelja radijskog programa Alternative Radio.

Javno djelovanje Noama Chomskog uistinu je impresivno i nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Stoga i nije neobično što recenzent utjecajnog The New York Times Book Reviewa smatra da je i sam Chomsky u međuvremenu postao “globalni fenomen, odnosno da je na području vanjske politike možda i najčitaniji američki autoritet na svijetu”. Chomsky strasno otvara sve aktualne političke (državni terorizam, sustavi moći, moderne tehnologije, problemi nadzora, demokracija, izborni sustavi, strah, medijske slobode, totalitarizam, integracija Europe...) i intelektualne (anarhizam, socijalizam, kozmopolitizam, solidarnost, uopće kakva je budućnost kapitalizma i liberalizma, uloga radničke klase...) teme, jer, kaže, “postoji dužnost koju bi trebalo ispuniti, u biti prema laskavcima na dvoru. A tu je onda i dužnost da budu istinoljubivi, točni, kritični, da se usredotoče na zločine i prijestupe za koje dijelimo krivnju kao dijelovi države u kojima živimo, društva, što god to točno bile teme današnjeg globalnog svijeta”.

Chomsky i dalje s iznimnom pozornošću prati što se sve događa u Siriji, Iraku, Turskoj, Ukrajini, posebice na Krimu, i na Bliskom istoku... On s podjednakom strašću komentira i klimatske promjene, i Trumpov predsjednički mandat, i njegovo nepotrebno zalaganje za više fosilnih goriva, više elektrana na ugljen, ukidanje ograničenja i propisa koje postavlja Američka agencija za zaštitu okoliša, što će, u konačnici, najvjerojatnije rezultirati poništenjem Pariškog sporazuma, ali i porastom temperature od 1,5 Celzijevih stupnjeva... Osim toga, Chomsky krajnje ozbiljno misli da je danas upravo Amerika najveći svjetski terorist, a ne oni protiv kojih Amerika vodi tzv. ratove protiv terorizma!

Zvuči kao kuriozitet, ali upravo oni mediji koji u Hrvatskoj, nekiput i nekritički, promoviraju ideje ovoga autora (naime, trebalo bi imati na umu da neke njegove analize, prosudbe nisu uvijek bile sjajne, pa tako nije baš dokraja jasan njegov odnos prema karakteru ratova na prostorima ex Jugoslavije) ponašaju se na istovjetni, što će reći, manipulativni, način kao i oni mediji koje ovaj svjetski poznati lingvist u svojim tekstovima i intervjuima otvoreno kritizira.

Bilo kako god, više je nego impresivna politička dosljednost Noama Chomskog, koji je svoj javni politički angažman počeo još u vrijeme Vijetnamskog rata, i to na strani ljevice. Kao što je poznato, Chomsky je bio jedan od najžešćih kritičara toga rata. A da je tome uistinu tako, treba vidjeti samo njegovu knjigu “American Power and the New Mandarins” (1969.), u kojoj je Ameriku optužio za novi imperijalizam.

Što se tiče knjige “Globalno nezadovoljstvo”, ona je iznimno inteligentna, a recezent Publisher Weeklyja dodaje i - živahna, zbirka razgovora, njih 12, koje je od lipnja 2013. do siječnja 2017. s Chomskym vodio David Barsamian. U tim razgovorima možemo saznati što ovaj “živahni starčić” misli o Baracku Obami, o Clintonima i njihovoj političkoj retorici, o američkom izbornom sustavu (ništa dobro), o zanimljivoj izbornoj kampanji Bernieja Sandersa, koji je sam sebe tijekom kampanje definirao kao “(neo)socijalista”, o Trumpu kao predsjedniku (ništa pozitivno), o umjerenim republikancima (sve najbolje), o terorizmu, o anarhizmu (Chomsky o sebi voli misliti kao o posljednjem živućem egzemplaru anarhista), o kapitalizmu i korporacijama (sve najgore), o manje-više uspješnim reakcijama na taj političko-ekonomski fenomen sa strane novih “revolucionarnih grupa/zajednica”, sve do njegovih provokativnih objekcija o Kurdima (jako dobro), o Turskoj (tako-tako), o ISIS-u, o složenim političko-ekonomskim odnosima Kine i Amerike, o MMF-u, Svjetskoj banci, G. Sachsu, o američkim liberalima, kolegama intelektualcima (ništa lijepo), o papi Franji (samo dobro, jer je mudro rekao da migranti nisu uzrok, nego žrtve krize), o migrantima, o sindikatima, kao i o važnosti željeznice za razvoj američkog gospodarstva i društva...

Posebno su, bar nama, odnosno meni, u ovoj knjizi iznimno zanimljivi oni pasusi/epizode u kojima se Chomsky referira na svoju obitelj, na oca i majku, na svoje djetinjstvo, koje se, između ostaloga, sastojalo i u redovitom praćenju bejzbol-utakmica, o nesretnoj svijesti koja je svjesna sportske superiornosti New Yorka nad njegovom Philadelphijom, na komunističke ideje, na najranija politička sjećanja, koja se vežu uz Franklina Delana Roosevelta, 32. predsjednika SAD-a, tog demokrata koji je u čak četiri mandata bio predsjednikom države, od 1933. do 1945., i koji je imao običaj da se američkoj javnosti obraća preko radija - “razgovori uz kamin” (ako ćemo biti zločesti, isti običaj imao je i Adolf Hitler!), i to je radio petkom navečer, a intriganti su i osvrti Chmoskog na putovanja u kolumbijske prašume, kamo se bio uputio sa svojom suprugom Carol...

Na našu veliku žalost, na ovim našim prostorima intelektualci uopće nisu skloni previše prakticirati bilo kakav oblik aktivizma. A ponajmanje onakav kakav prakticira Noam Chomsky. Ovdje, kod nas, i dalje vlada “politika šutnje”, posvemašnje nečinjenje i uzaludno iščekivanje nekog novog Godota.

U to smo se i sami mogli uvjeriti kada smo, prošle godine, pisali svoj program za rektora osječke univerze, u kojem smo ponudili jedan uistinu “blagi oblik” aktivizma, kao esenciju onih nužnih strategija koja će, možda, u konačnici, rezultirati određenim reformama, nužnim pomacima, bez kojih nije moguće riješiti ovu očitu krizu u koje je zapelo osječko, a samim time i hrvatsko, društvo. I ta se kriza očituje na svim razinama, i političkoj, i obrazovnoj, i demografskoj, i gospodarskoj, i socijalnoj, i kulturnoj...

Zaključno, Noam Chomsky je važan i utjecajan autor kojeg treba čitati i o pročitanom razmišljati.