Objavljeno 18. travnja, 2018.
ĐAKOVO
Šibice su mi jedno od najvećih otkrića čovječanstva; prve su proizvedene prilično kasno – oko 1805. godine, a monopol na njihovu proizvodnju Šveđani su imali tek od 1840. do 1850. Tek tada su se počele kako-tako koristiti; do tada su postojali - čuvari vatre.
Vodič kroz prošlost
Naime, bio je tada problem: ako se ugasi – kako ju opet upaliti?! Vjerujem da, ako je netko od njih zaspao, da je i glavom platio…, naglas o povijesti žigica razmišlja Valentin Markovčić, đakovački filumenist, a što je naziv za skupljače (etiketa) kutija šibica. Taj strastveni skupljač starina, vlasnik brojnih zbirki, ima više od 100.000 etiketa kutija žigica, dok je njegova zbirka samih kutija pravi hod kroz povijest – kroz državne tvorevine, režime, vladare, događaje, znamenitosti, prirodu...
- Mislim da, sudeći prema češkom, točnije čehoslovačkom katalogu – a Česi su pravi skupljači, nema što - imam dosta dobru filumenističku zbirku. Filumenist sam postao oko 1980. u Osijeku, gdje su djelovali Sakupljači etiketa šibica “Drava”. Prema nekim pokazateljima, imam sve serije koje su izašle nakon rata - kaže Markovčić. Tko bi rekao da tako mala stvar, kutija šibica, etiketa, može tako vjerno, zorno, slikovito provesti kroz prošlost, duh, preokupacije, potrebe jednog vremena? U bivšoj državi postojale su dvije tvornice žigica – osječka “Drava” i “Dolac” Travnik. Iz Markovčićeve zbirke na strogoću s kutije iz 1915. “opominje” brk Franje Josipa, tu je i nekoliko (drugih) kutija iz Austro-Ugarske, Prvog svjetskog rata, poput šibica s humanitarnom ulogom “Za nezbrinutu domobransku siročad”, potom su tu šibice iz Kraljevine SHS pa Kraljevine Jugoslavije... Korak dalje u povijest odvode šibice iz NDH za 0,5, 1 i 1,5 kuna. “Društvo žigica za NDH iz Zagreba”, stoji na tim kutijama s tadašnjim državnim simbolima.
Zadnja kutija
- Poslije Drugog svjetskog rata, vlast je i kutijama šibica išla malo partijski, odašiljala poruke da treba ići u školu, paziti na vatru u prirodi, da ne dođe do požara... Tijekom 1960-ih uslijedili su na šibicama prometni znakovi, životinje, cvijeće, serija narodne nošnje, serija iz sporta, aviona, automobila, tadašnjih osječkih tvrtki. Pojedinačno po tvrtkama “Drava” je najviše šibica izradila za “Podravku”. Kasnije je puno šibica radila za druge zemlje, za izvoz – za Arape, Tunis, Belgiju, Nizozemsku... - kaže Markovčić.
U njegovoj filumenističkoj zbirci je i, simbolično, zadnja kutija šibica proizvedena u “Dravi” 2003. godine.
– Tako tvrdi njezin prethodni vlasnik - dodaje Valentin. Bila je to kutija “Visual by Drava”, Aluplast – prozori i vrata od tvrdog PVC-a. Taj svojevrstan Markovčićev hommage “Dravi” čini i originalan račun izdan 21. veljače 1923. sa zaglavljem “Dion. društvo za proizvodnju žigica Drava Osijek”, kojim đakovački proizvođač pića Dragutin Bohm kupuje pet sanduka žigica “Drava crvene”, “Drava smeđe” i “sumporače”.
– Nikada nisam naišao na te sumporače. Te su bile opasne, i same su se znale zapaliti - kaže Valentin. Pravim filumenistima nije žao odvojiti novac za što bogatiju zbirku, pa Markovčić kaže da kutija šibica koje ima iz vremena NDH na skupljačkom tržištu ima cijenu od 10 eura.
– No, cijena šibica s likom Franje Josipa stvar je dogovora jer nema ih na tržištu - kaže ovaj pasionirani skupljač koji zbog ovog hobija, kaže, nije zaboravio onu narodnu. Vatra i voda dobri su sluge, ali loši gospodari.
Suzana ŽUPAN
Hommage osječkoj “Dravi”
Upravo šibice (etikete) sada već bivše osječke Tvornice žigica “Drava”, koje su dio Valentinove zbirke, čine postav najnovije izložbe u Muzeju Đakovštine koja će biti otvorena u petak, 20. travnja. Taj svojevrstan hommage “Dravi”, koja je šibice proizvodila od 1856. do 2003., obuhvatit će čak 23 vitrine s tematskim presjekom šibica (etiketa).
DIVOVSKE, MINIJATURNE, SUVENIRSKE, REKLAMNE...
U Markovčićevoj zbirci kutije su šibica raznih veličina, ideja, zaštitne opreme poput metalnih kutija, pa i višestrukih namjena. Tu su divovske suvenirske šibice u bojama, dužine 20-ak centimetara, a na kutiji je đakovačka katedrala. “Imali su ih turističke zajednice Đakova i Osijeka. Đakovo ima četiri takve vrste šibica, a prvostolnica je motiv na svima”, kaže Markovčić na čijem dlanu su i minijaturne suvenirske šibice čija je kutija 2 x 2 centimetra s temom Dubrovnika. Od stranih, najviše ih ima iz SSSR-a koji je imao 22 tvornice šibica, kao i iz Češke, Mađarske, Švedske, Nizozemske, Kine, Japana, Indije, Austrije, Portugala, Španjolske... Njegova zbirka podsjeća i na vrijeme kada su šibice bile praktičan, a jeftin reklamni materijal, pa su tu šibice đakovačke gostionice Mostar, frizerskog salona Windsor, bivše pizzerije Bačvica...
I šibice “palile” nacionalizam
Prozirnom plastičnom folijom Markovčić je zaštitio požutjeli isječak iz novina iz bivšeg režima u kojemu je tekst “Proizvodnja nacionalizma” autora Gojka Marinkovića. “Tvornica žigica 1980-ih napravila je šibice za belgijsku tvornicu kave GB, za kavu Moka i Special. Prema naručiteljevoj želji, izrađene su šibice sa stiliziranom šalicom, no tada je to shvaćeno kao provokacija, osuđeno kao nacionalizam, širenje ustaštva, jer da podsjeća na slovo U”, ispričao je Valentin Markovčić kako je ex režimu i kutija šibica “palila”, “rasplamsavala” nacionalizam.