ĐELETOVCI

U Tovarniku, Komletincima i Đeletovcima, gdje je održana središnja svečanost, obilježana je 26. godišnjica pogibije trojice izviđača 2. bojne 109. vinkovačke brigade. Tom su prilikom dvojica pripadnika specijalnih postrojbi zarobljena i nakon četiri mjeseca zatočeništva oslobođena. Trojica su izviđača poginula, a dvojica specijalaca zarobljena, 16. travnja 1992., kada je u Slavoniji bio kakav-takav mir jer su se između hrvatskih i srpskih snaga rasporedili pripadnici UNTAES-a. Oni su imali mandat spriječiti sukobe i donijeti konačni mir koji je došao tek u siječnju 1998., kada je završen proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u politički i pravni sustav RH.

Prvi dio 3. memorijala “Bradarica-Jelaš” održan je u Tovarniku, gdje je formirana skupina jahača koji su se nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća kod spomenika poginulim braniteljima i na mjesnom groblju uputili u Đeletovce. Tamo je u dvorištu crkve sv. Ivana Kapistrana održana komemoracija, služena je misa za poginule i nestale branitelje, a potom su odjahali u Komletince na blagoslov i paljenje svijeća podno spomenika u središtu sela. Konjanici simbolično povezuju ova tri mjesta koja su u ratu zajedničkom obranom odolijevala nasrtajima, a ideju za uvođenje konjanika u komemoraciju dao je brat jednog od poginulih izviđača, i sam branitelj.

- Jednog sam dana od višeg zapovjedništva dobio zadatak da odredim trojicu izviđača koji bi trebali prijeći crtu razgraničenja nedaleko od Đeletovaca i ući u šumu Bradarica i Jelaš kako bi vidjeli raspored neprijatelja, a i dobili smo informaciju kako u toj šumi postavljaju lansirne rampe za rakete. Trebalo je ući na neprijateljski teritorij i vidjeti što se događa. Znao sam da je mala šansa da će se iz akcije vratiti živi, pa sam odbio zapovijed. I drugu sam zapovijed odbio izvršiti, ali treći su mi put zapovjedili neka pronađem trojicu dragovoljaca, na što sam pristao i tada su se javila trojica – dvojica iz Tovarnika, Jozo Budim i Ivica Šimunić, te Branko Šimunić iz Đeletovaca, a njima smo dodali i dvojicu specijalaca koji su došli iz Osijeka kako bi im bili osiguranje. No, nakon što su ušli u neprijateljske redove, začuli smo žestoku pucnjavu – kaže Ivan Grčić, ratni zapovednik 2. bojne 109. brigade.

Dvojica pripadnika specijalnih postrojbi stacioniranih u Osijeku, Božidar Horvat iz Preloga i Henrik Vojvoda iz Kotoribe, tog su dana bili zarobljeni.

- Nas su slali kamo je trebalo, pa su nas tako poslali ovamo. Krenuli smo na zadatak i u šumi kod Đeletovaca, koje sada nema jer ju je navodno posjekao Arkan i odvezao u Srbiju, upali smo u zasjedu. Nakon žestokog obračuna trojica izviđača su ubijena, a nas dvojicu su zarobili. Odveli su nas u Srijemsku Mitrovicu, gdje smo bili četiri mjeseca i na kraju smo razmijenjeni 14. kolovoza u Nemetinu. Ja sam jedini živ od nas petero koliko nas je krenulo u akciju jer i Božidar od prije nekoliko godina nije živ - kaže Henrik Vojvoda.

Jakov Milanović, jedan od ratnih zapovjednika 109. brigade i predsjednik Udruge ratnih veterana 109., kaže kako na ovaj način branitelji, rodbina i prijatelji poginulih odaju počast i sjećanje na svoje suborce.

- Kada smo ispitivali zarobljenog srpskog časnika o tom događaju, rekao nam je da su naši izviđači skupo prodali svoj život i hrabro se borili, pa je više od 30 srpskih vojnika poginulo, a 40-ak ranjeno, i da je on imao ovakve borce, “s njima bi došao do Zagreba”. Eto, takvi su pripadnici 2. bojne 109. brigade koja je branila Vinkovce i okolicu u Domovinskom ratu na bojišnici dugačkoj 70 kilometara duž rijeke Bosut, od Komletinaca do Vinkovaca i Jarmine te šume Durgutovice na zapadu - rekao je Milanović. Dodao je kako je 109. prva pričuvna brigada u RH i kroz njezine postrojbe prošlo je više od 9600 pripadnika, od kojih su 202 poginula, 640 ih je ranjeno, a 24 su i danas na popisu nestalih osoba.M.Flego