Objavljeno 16. travnja, 2018.
ĐAKOVO
Kašnjenje prave zime, koja se snijegom zabijeljela tek u veljači i ožujku, kiše i velika vlažnost odrazili su se na tijek proljetne sjetve. Zbog vlage prošli su agrotehnički rokovi za neke kulture, poput šećerne repe, proljetnog ječma... pa je optimalno vrijeme za njihovu sjetvu prošlo.
Plan 450.000 hektara
Ratari ističu da je ovo nikad zahtjevnija proljetna sjetva, jer su zbog vlage iscurili rokovi, a ozime kulture, zasijane jesenas, poput pšenice, također pate, pa se već naglas računa i na dodatne troškove zbog pojačane prihrane i zaštite.
- Neki su ratari zbog zakasnjele zime i istjecanja agrotehničkih rokova od sjetve pojedinih kultura, poput sjetve proljetnog ječma, repe..., doslovno odustali - kaže piškorevački ratar i član UO HPK-a Matija Brlošić. Ovog proljeća treba zasijati 450.000 ha kukuruza, šećerne repe, soje, suncokreta...
- Da, za pojedine je kulture, poput šećerne repe, prekasno zbog kasnog snijega, vlage, no braća i ja nismo ju ni mislili sijati. Pšenica je dosad bila dobrog stanja, no zbog vlage, krenule su bolesti – primijećena je hrđa, počinje žutjeti zbog vlage - kaže ratar Josip Petanjak iz Drenja.
Petanjak je s braćom zasijao pšenicu na 110 hektara, prethodno, poput mnogih ratara, smanjivši površine pod tom nama najvažnijom krušaricom, no po dohodovnosti u sjeni daleko dohodovnijih kultura, poput uljane repice, koja je posljednjih godina hit na poljima, na štetu pšenice. Pobolijeva u godini kada su joj se ratari vratili. Jer u jesen 2016. zasijali su samo, bile su početni podatci, 98.000 hektara, uz poruke da su to nikada manje površine od 1990. pod tom kulturom, zbog toga što joj je cijena preniska, da se okreću dohodovnijim kulturama. I braća Petanjak u jesen 2016. smanjili su površine pod pšenicom za 10 do 15 posto.
- No lanjska je godina iznenadila; prvo se govorilo o 98, pa o 100, a na kraju je Državni zavod za statistiku (DZS) izišao s podatkom da je u jesen 2016. pšenicom zasijano 115.000 hektara. Uostalom, i najskeptičnije je razoružala lanjska, dobra, žetva, koja je za neke završena čak i nikada boljim prinosima, od 5,9 tona po hektaru. Očekivala se mršava godina, no požnjeli smo 679.000 tona - kaže direktorica Žitozajednice (ŽZ) Nada Barišić.
Pod žitom 44.000 ha više
Usporedbe radi, potrebe su nam dosad bile 500-550 tisuća, a po novome su oko 400.000 tona za tom krušaricom. Ona je u žetvi 2016. postigla cijenu od prosječno jedne kune, što je i bio okidač za smanjenje površina pod tom kulturom, no cijena joj je 2017. bila nešto bolja – 1,10 kuna, pa je to bio razlog da se ratari jesenas opet na većim površinama vrate pšenici, što su učinila i braća Petanjak.
– Cijenom ona možda nije atraktivna, iako je lani došlo do pomaka, no od nje naš čovjek ne odustaje, pa je pšenicom jesenas zasijano 140.000 hektara, a s ovom sjetvom to bi ukupno bilo 150.000 hektara, što je znatno povećanje u odnosu prema sjetvi 2016. Jer, čak i bez obzira na cijenu i dohodovnije kulture, naš ratar ne može bez pšenice. Ona je tradicija, navika, ali i stvar plodoreda - nastavlja Barišić, a Petanjak podsjeća i da pšenica nije zahtjevna, a druge pojedine kulture jesu dohodovnije, ali i mnogo zahtjevnije, osjetljivije na klimatske utjecaje i drugo, pa je i to razlog što ratari ipak ne napuštaju niskodohodovnu pšenicu.
No lanjska, kvantitativno dobra žetva odrazila se na kvalitetu uroda.
– Još uvijek je većina naše pšenice u trećoj klasi. Imali smo lani malo poboljšanje vezano uz stočnu pšenicu, odnosno – sada se ona zove pšenica koja nije za ljudsku prehranu. To je pšenica izvan klase; 2016. te je pšenice bilo 18 posto, a lani je pala na 11 posto. Stručnjaci za analizu kažu mi da to vjerojatno nije rezultat bolje agrotehnike i prihrane, nego klimatskih prilika. Prve klase lani smo imali 4 posto, što je dvostruko više nego 2016. Kvalitativni pomaci vrlo su mršavi, no to se definitivno može protumačiti velikim prinosima na štetu kvalitete - kaže Barišić. Dodaje da je pšenica ove godine stabilna kultura. Svjedoče o tome i podatci DZS-a; u jesenskoj sjetvi 2017. površine pod njom povećane su za 44.000 hektara. Ipak, rekordna sjetva vezana je uz uljanu repicu; jesenas je te uljarice zasijano petinu više – za još 10.000 hektara, čime je to najveća sjetva te kulture od 1990. godine. Sada je cijena pšenice na tržištu 1,05 kuna, no ovo su mjeseci nezahvalni za analizu i projekcije kakva će cijena biti u žetvi. S obzirom na to da tek treba vidjeti kakvi će biti razmjeri utjecaja zakasnjele zime i snijega, odnosno vlage, nezahvalno je govoriti kakva će joj biti i kvaliteta kada kombajni uđu u polja.
Suzana ŽUPAN
Potrošnja pekarskih proizvoda u porastu
Direktorica Žitozajednice Nada Barišić ističe da uvoz pekarskih proizvoda ne stagnira, no da ne pada ni domaća proizvodnja. “Moglo bi se reći da bilježimo i rast u proizvodnji kolača, peciva, slastica. Zasad ovaj sektor radi relativno dobro. Zašto je strancima, Poljacima, prodan Pan-Pek? Kao glavni argument navodim da je ovaj sektor stranim financijskim kućama zanimljiv i da ga ne bi kupovali da ne vide svoj interes. Puno je investirano u taj sektor, veliki su pomaci u pekarstvu. Bez obzira na iseljavanje i demografsku sliku, ovaj sektor ne gubi kupce, ova potrošnja je u porastu – guta i uvoz i domaću proizvodnju. Ne gubi ritam jer ga nameće suvremeni, užurbani način života, uvelike okrenut (polu)gotovim prehrambenim proizvodima”, kaže Barišić.
zahvalna
pšenica nije zahtjevna kultura