Objavljeno 14. travnja, 2018.
Bilo je za pretpostaviti da su pravna i ekonomska nesigurnost, nemoral političkih elita, i korupcija pridonijeli iseljavanju. Ali da iseljavaju pretežito zaposlene osobe, nismo očekivali, kaže Jurić
Demografska problematika postaje prema svemu sudeći ključno nacionalno i sigurnosno pitanje Hrvata kao naroda. Na djelu je destrukcija svih sustava koji čine jednu državu. U isto vrijeme čak 79 posto iseljenih Hrvata iznimno je zadovoljno “novim životom” u Njemačkoj, pa njih 88,5 posto nije požalilo što se odselilo, piše doc. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta, u porukama istraživanja koje je proveo na uzorku od 1200 ispitanika iseljenih u Njemačku u protekle tri godine. Jurić ističe kako istraživanje upozorava na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Najveći broj iseljenika kao razloge migracije naveo je bolje ekonomske okolnosti u inozemstvu, ali ne i nezaposlenost u domovini. Većina ih navodi bolje uvjete rada, kao važan razlog, a i društveno-politički motivi igraju bitnu ulogu.
- Bilo je za pretpostaviti da su pravna i ekonomska nesigurnost, nemoral političkih elita, i korupcija pridonijeli iseljavanju. Ali da iseljavaju pretežito zaposlene osobe, nismo očekivali. Također nas je iznenadilo da su mnogima bili bitni tzv. subjektivni motivi. Mnoge motivira želja da dožive i upoznaju nešto novo ili da se usavrše u vlastitoj profesiji, što im u domovini nije omogućeno - piše Jurić u istraživanju.
Žene sklonije migraciji
Danas su žene u hrvatskom društvu sklonije migracijama nego ikada prije, s tim da su to žene u fertilnoj dobi, nositeljice biološke obnove populacije. Najsklonije migriranju su osobe između 25 i 45 godina. Većina iseljenih je zaposleno, najčešće sa završenom srednjom školom (60,7 %), a udio visokoobrazovanih je 37,8 posto ili 12 posto veći nego u domovini u dobnoj skupini od 25 do 40 godina. Gledano regionalno, najveću sklonost migriranju iskazuju ispitanici s područja Zagreba i središnje Hrvatske te Slavonije i Baranje, što se podudara i s podacima Državnog zavoda za statistiku, gdje tu prednjači Grad Zagreb s 13,4 posto, a slijede Osječko-baranjska županija s 10 posto i Zagrebačka županija s 8 posto.
- Važno je da je najveći broj ispitanika izabrao opciju koja govori o sigurnosti i političkoj i pravnoj stabilnosti imigracijske zemlje, kao uvjerljivo najvažniju vrijednost - zaključuje autor, dodajući kako je 73 posto hrvatskih građana zadovoljno plaćom u Njemačkoj, a samo 5 posto nezadovoljno. Čak je i u pogledu mnogima spornog smještaja velika većina zadovoljna - 69 posto, a samo 7,2 posto nezadovoljno.
Što se tiče povratka ili ostanka, većina se sve do mirovine odlučuje za ostanak u Njemačkoj (85 %). Samo 15 posto ih razmišlja o povratku u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju, a 45 posto bi se eventualno moglo vratiti kada budu u mirovini. Za 40 posto ispitanika povratak ne dolazi u obzir. Jurić zaključuje kako prema svemu sudeći ipak neće doći do znatnih “potresa” nacionalnog identiteta i “odnarodnjavanja” jer ih 65 posto smatra bitnim njegovanje svoje kulture, jezika i tradicije.
Odlaze i iz BiH
Rezultati pokazuju i kako u BiH svjedočimo vrlo vjerojatno povijesnom odlasku Hrvata, nakon kojeg povratka više nema, a koji je velikim dijelom uvjetovan političkom situacijom u BiH. Prema dobivenim podacima, trećina svih iseljenih Hrvata podrijetlom je iz BiH. U domovini je, pokazuje istraživanje, čak 47 posto ispitanika imalo primanja do 500 eura neto i tako bilo ispodprosječno plaćeno. Stoga ne iznenađuje da je većina iseljenih Hrvata u Njemačkoj (73,1 %), zadovoljna plaćom - ako polazimo od toga da je realna prosječna plaća tamo 1542 eura. Danas su zaposleni skloniji migriranju, a motivira ih i želja za usavršavanjem, odnosno nemogućnost napredovanja u struci u domovini. Mnogi navode da im je dosta ovisiti o pripadnosti interesnim skupinama da bi mogli zadržati posao. Nezaposlenost, tj. nemogućnost pronalaženja ikakvog posla u RH kao važan razlog navodi ih 47,50 posto. Ističu i želju za sigurnošću, ekonomskom i političko-pravnom, nepovjerenje u pravosuđe i institucije te generalno nepovjerenje u dobar ishod razvoja zemlje i društva. Na prvim mjestima rang-liste odgovornosti za takvo stanje su im nesposobni političari, neučinkovito pravosuđe i ratni profiteri.
Jurić piše kako je jedan od motiva za ovo istraživanje doprinos borbi protiv stvaranja moralne panike u svezi s ovom temom u društvu jer upravo moralna panika i stvaranje “kolektivne psihoze” pospješuju iseljavanje, a zbog toga svaka dva mjeseca RH izgubi onoliko stanovništva koliko je izgubila u vrijeme Domovinskog rata. Istraživanje će rezultirati prijedlogom i preporukama za kreiranje mjera za ublažavanje i prevenciju iseljavanja - identificiranje glavnih uzroka iseljavanja mladih bit će dostavljeno Saboru i Vladi RH, odnosno Parlamentu BiH. Uskoro će biti dostupna i Jurićeva knjiga “Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku?”, a od idućeg tjedna i prvi znanstveni članak o iseljavanju Hrvata pod naslovom “Suvremeno iseljavanje Hrvata u Njemačku: motivi i karakteristike”. Više informacija o svemu može se vidjeti i na web-stranici: www.iseljavanje-hrvata.jimdo.com.
Igor BOŠNJAK
Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost i korupcija
- Većina ispitanika zapravo je nezadovoljna društvenim sustavom vrijednosti u nekom dubljem smislu. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija pri vrhu su čimbenika koji su prema našim iseljenicima doveli do sadašnje situacije u zemlji. Oni naprosto nemaju više vjeru u domovinu i politiku, ali danas za razliku od prijašnjih vremena imaju alternativu. Stoga se iseljavaju i vjeruju da će njima i njihovoj djeci svagdje drugdje biti bolje. Dosadašnje istraživanje pokazuje da ljudi traže jedan uređen sustav u kojem se život odvija na normalan način - svima je dosta jurnjave za vezom i poznanstvima povodom svakog životnog problema, neizvjesnosti i straha od budućnosti i od potplaćenosti. Vidimo da mladi Hrvati ne odlaze radi materijalnog blagostanja, većina ne iseljava zbog nezaposlenosti već zato što su izgubili povjerenje i vjeru u zemlju i društvo u cjelini, piše autor u poruci istraživanja.
Dominantno obilježje - iseljavanje cijelih obitelji
Najveću sklonost migriranju iskazuju osobe između 25 i 40 godina, dakle najproduktivniji dio društva. Na uzorku od 1200 ispitanika oni čine 58,33 posto. Isto potvrđuju i podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je najveći broj odseljenih u inozemstvo bio u dobi od 20 do 39 godina (46,7 posto). Istraživanje pokazuje da je dominanto obilježje aktualnog vala iseljavanje kompletnih obitelji, što je u prijašnjim migracijama u Njemačku bila rijetkost. Čak 52,4 posto ispitanika migriralo je zajedno s obitelji, samo 20 posto njih navodi da je partner ostao u domovini, a 20,4 posto da su ostala djeca. Osobe u braku danas su sklonije migriranju, što također prije nije bio slučaj.
život na dvije lokacije
Pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuju da se većina iseljenika osjeća “generalno bolje” nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva nego što gubi u domovini. I teza da hrvatski iseljenici rade napornije u Njemačkoj ne stoji, kao i široko rasprostranjena predrasuda da se naši iseljenici tamo osjećaju otuđeno te da imaju izrazit osjećaj da su stranci. Veliki broj ih počinje Njemačku doživljavati svojom domovinom, no istina je i da ne uspiju svi stvoriti novi zadovoljavajući život tamo, pa se za mnoge migracija pokazala i životnim razočaranjem. Istraživanje govori i da će jedan dio hrvatskih migranata svjesno (13 posto) ili nesvjesno izabrati model života na dvije lokacije, što je zbog dobre povezanosti između Njemačke i Hrvatske moguće, pa to ne mora nužno biti trajan ekonomski i socijalni gubitak za državu.