- Pobijedit ću leukemiju i opet se vratiti nogometu - kazao je prije godinu dana Vasilije Sentivanac. No, 18-godišnji nogometaš iz Borova Sela ipak nije uspio pobijediti u najvažnijoj životnoj utakmici i nakon godine i pol teške borbe s akutnom leukemijom u petak ujutro je iz Njemačke, gdje se liječio, stigla tužna vijest - umro je Vaso, kako su ga prijatelji i kolege zvali. Mladi nogometaš ostat će zapamćen kao mladić koji je svojom životnom pričom ujedinio podijeljeni grad Vukovar. Kako bi pomogli bolesnom Vasiliju i njegovoj obitelji da se liječenje nakon zagrebačkog Rebra nastavi u Njemačkoj, Vukovarci su organizirali niz humanitarnih akcija i vrijedno skupljali potreban novac. I pritom nije bilo važno tko je tko, nisu se brojila krvna zrnca niti se spominjao Hrvat ili Srbin. Za pomoć Vasi odigrana je i prijateljska utakmica između HNK Vukovar 1991 i NK Vuteks Sloga, inače velikih nogometnih rivala.

Krajem 2016. godine, nakon što je debitirao za seniore gradskog kluba Vuteks Sloga, Vaso se požalio na bolove u grlu, pa je s ocem otišao na pregled. Već sutradan završio je na Rebru, a dijagnoza je bila užasna - akutna limfoblastična leukemija “T” imunofenotipa. Vasilije je liječen u Zagrebu, potom u Njemačkoj, bilo je dobrih, ali i lošijih dana, a onda je stigao tužni petak. Toliko željeni oporavak nije se dogodio i mladi Vaso je zauvijek zaklopio svoje mlade, ali umorne oči, okružen najužom obitelji, koja je danonoćno bila uz njega.

Vasilije je na istoku Hrvatske bio poznat kao uzoran mladić i perspektivan nogometaš, koji je igrao za NK Vuteks Sloga, a jedno je vrijeme nosio i dres Vukovara 1991. I kada se očekivalo da u punom sjaju zabljesne na nogometnim travnjacima, pojavila se teška bolest, no mladi Vukovarac nije klonuo duhom, nego je optimistično ponavljao: “Pobijedit ću ovu bolest i evo me opet na terenu.” Nažalost, nije uspio, a iza njega je ostala tugujuća obitelj, prijatelji, kolege nogometaši, učenici srednje Ekonomske škole koju je pohađao... I. Li.