I dok odrasli sebi biraju bicikl po mjeri, po mogućnosti da je kvalitetan, udoban i ugodan za vožnju, pa i prilično skup, za svoju djecu biraju jeftin i u pravilu nekvalitetan bicikl samo pod izgovorom da će ga dijete i tako brzo prerasti. Koliko je opravdano ovakvo razmišljanje?

U prvom redu treba reći da je za svako dijete njegov prvi bicikl velika i neopisiva radost. Priušte li mu roditelji novi bicikl, koji je, istina, blještav, ali i prilično jeftin, iz neke samoposluge, vrlo brzo će nastati problemi, poput kočnice koja blokira kotač, odvrnute pedale ili lanca koji stalno pada. “Tata ovdje nešto škripi! Zašto mi tako teško ide bicikl?” vrlo često je čuo riječi svojih mališana velik broj roditelja. Na žalost, jeftin i loš bicikl kod djece izaziva razočaranje, a djeca su iskrena i to neće skrivati, a u sjećanju ili podsvijesti ostat će im negativna iskustva s prvim biciklom.

I za djecu postoje vrlo dobri i vrhunski bicikli. Ne moraju to biti uvijek najpoznatiji svjetski brendovi. Istina, nisu jeftini, no s takvim biciklom dijete i njegovi roditelji neće imati problema. Prvi bicikl će im ostati u vrlo lijepom sjećanju i zapravo će odrastati i stasavati na način da im je bicikl izvrsno prijevozno sredstvo, sa svim prednostima koje donosi. Dakle, da im je bicikl nezaobilazan u svakodnevnom funkcioniranju, eventualnom odlasku u školu, u rekreaciji, na izletima, odmorima...

Cijena je najveća prepreka svemu tome. Međutim, posljednjih godina razvila se uređena trgovina biciklima, tako da je u mnogim specijaliziranim trgovinama moguća kupnja baš kao u autosalonima, po načelu “staro za novo”. Točnije, kada dijete preraste svoj prvi bicikl, roditelji mogu doći u trgovinu, gdje će im prilikom kupnje novog, većeg bicikla, trgovina cijenu umanjiti zbog otkupa rabljenog. Naravno, u mnogim specijaliziranim trgovinama mogu se kupiti i odlični rabljeni dječji bicikli. I. Mikulić