Ana Vilenica je kazališna, televizijska i filmska glumica. Diplomirala je Studij glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2003. godine i ostvaruje niz kazališnih uloga u Sarajevu.

Slijede i filmske uloge, među kojima glavna u kratkometražnom igranom filmu “Prvo smrtno iskustvo”, izabranom u selekciju Festivala u Cannesu, te u nagrađivanom filmu Pjera Žalice “Gori vatra”. Svoj drugi magisterij, iz suvremene kazališne prakse na temu umjetnikova oslobađanja kroz interakciju s publikom, stječe na glasovitoj Central School of Speech and Drama u Londonu. Osim u kazalištima, glumi i u projektima najveće i najvažnije britanske filmske i televizijske škole, National Film and Television School. Izabrana je u projekt Iana Knoxa, redatelja višestruko nagrađivanog BAFTA-om. Vilenica 2006. producira i režira kratkometražni igrani film “The Window”. U Zagreb je došla 2008. i nastavila glumački rad u kazalištu i na filmu, kao i na televiziji u različitim televizijskim formama (“Ponos Ratkajevih”, “Mamutica”). Nastupa u splitskom, zagrebačkom i riječkom HNK-u te ZKM-u i Kazalištu “Trešnja”. Autorica je platforme i projekta te jedna od glumica u predstavi “Projekt 12/2” nastaloj u koprodukciji poznatog njujorškog kazališta “LA MAMMA” i zagrebačkog ZKM-a. Kao dramski pedagog i redatelj, surađuje s dramskim studijem “Zajc i Malik” gdje režira predstave. Šira publika ovih dana ima je prilike vidjeti u posve drukčijem izdanju, kao natjecateljicu hit-showa “Tvoje lice zvuči poznato” Nove TV, u kojemu je pobijedila prošle nedjelje transformacijom u Kurta Cobaina.

Kako ste se osjećali u koži Kurta Cobaina?

- Jako, jako dobro i tužno nekako u isto vrijeme. Čudno je to. Ta pjesma i nije najsretnija pjesma na svijetu pa me valjda i to obuzelo. Ali je snažna i zato sam guštala. Mislim da odgovara mom temperamentu.

Ove nedjelje sušta suprotnost - Lana Jurčević. Veselite li se ženstvenoj transformaciji ili je i to težak zadatak na svoj način?

- Pa zapravo me zabavlja mogućnost da budem Lana, ali još više me zabavlja pjesma koju ću pjevati. Uz sve dužno poštovanje prema lijepoj i talentiranoj Lani, ja ne slušam njezinu muziku, pa mi je pjesma došla kao apsolutno iznenađenje, a stihovi pjesme koju ću izvoditi dosta me zabavljaju. Zapravo im se ne mogu načuditi. Moram reći da je svaki zadatak u ovom showu na svoj način izazov i nekad ti se čini da ćeš nešto riješiti u pet minuta i da je lako i onda se zakomplicira, a ponekad ti pjesma nije draga ili ti se sve čini teško i onda to ispadnu supernastupi. Nepredvidljiv je ovaj show.

Koji član žirija vam je bio omiljen kao natjecatelj?

- Iskreno, nisam toliko detaljno pratila sve epizode svih sezona, ali mislim da je Mario Petreković bio neprijeporan. To je jednostavno show za njega.

Postoji li netko koga biste jako voljeli imitirati i zašto?

- Prepuštam se odluci lude gljive. Dosad je bila toliko blentava što se izbora mojih pjesama tiče da se baš pitam kako će me još iznenaditi. Mislim da ja ne mogu smisliti ideju kakvu ona smišlja za mene.

Jeste li naučili neku novu vještinu radeći na showu?

- Ha-ha-ha. Konačno sam pohvatala kako pjevati tako da koristim i trbušne mišiće! Mislim da sam to osvijestila tek u ovom showu. Zahvaljujući Ivani Husar. Vještina je i čekati u onom liftu i praviti se da je sve u savršenom redu. E to je umijeće!

Imate iskustva i kao voditeljica BiH Eurosonga. Pratite li inače to natjecanje i kako vam se sviđa naša ovogodišnja predstavnica?

- Ne pratim više. Nekad davno sam pratila i imalo mi je sve to smisla. Sada nekako manje. Osim kao obiteljska zabava. Franka je predivna mlada žena i zaista jako jako lijepo pjeva. Pjesma mi se osobito ne sviđa, na žalost, jer mi je nekako miš-maš svega, ne mogu je pohvatati ni za glavu ni za rep i nije pamtljiva. Mislim da Franka ima toliki glazbeni dar da joj je mogla biti ponuđena i izazovnija i prodornija pjesma.

Recite nam nešto o svojem projektu “Duet za jednoga”.

- To je projekt koji sam pokrenula u suradnji s Ivom Srnec iz UO-a "Točka na i" prvo u smislu produciranja predstave istoimenog naslova, a potom se projekt značajno razvio i počeo je utjecati na podizanje svijesti ljudi o oboljelima od MS-a. Neizmjerno sam ponosna na ovaj projekt koji igramo u CM-u Ribnjak jer su reakcije svih zaista sjajne. U pripremi je i veliki humanitarni event u povodu nacionalnog dana MS-a u rujnu 2018., ali o tome kad za to dođe vrijeme. Paralelno snimam svoja iskustva u komunikaciji s oboljelima pa će iz svega izaći i dokumentarni film.

Što novoga pripremate kao glumica? Gdje će vas publika moći gledati ove godine?

- Trenutno glumim u još nekoliko predstava, u Teatru Gavran, kazalištu Trešnja, Sceni Gorica i jednoj predstavi novijeg datuma “Tko je ubio Zvonka Bušića”. Mislim da ćemo za koji tjedan gostovati s njom i u Slavoniji pa vas pozivam da je dođete vidjeti. Trenutno sam inače u fazi kratkog odmora, a zatim me čekaju sljedeći projekti s HIT teatrom i “Točkom na i”.