Burni su dani iza nogometaša Osijeka i njihovog trenera Zorana Zekića. Poraz od “fenjeraša” Rudeša u prošlom kolu uzrokovao je novi lagani potres u Gradskom vrtu.

Izazvao ga je sam trener Zoran Zekić koji je iznerviran zbog loše igre i poraza protiv Rudeša najavio mogućnost odlaska s klupe bijelo-plavih. No, ako je trenerova glava bila vruća, hladne su bile glave ljudi koji vode klub te su brzo primirili trenerovo razočarenje i nezadovoljstvo te odbacili svaku mogućnost njegovog eventualnog odlaska.

Zekić nije baš birao riječi kojima je opisivao stanje svoje momčadi, a sad se opet treba suočiti s tim igračima i pokušati složiti dobitnu formulu za susret protiv Istre 1961.

- Izrečenim sam jednako tako “pljunuo” i sam na sebe. Još zimus sam trebao poduzeti neke mjere koje bi spriječile ulazak u ovako komfornu situaciju. U Marbelli ništa nije izgledalo dobro. Imali smo 12-13 igrača na treningu, što je kod mene izazivalo nervozu. Sve je nekako bilo čudno i trebao sam prekinuti te pripreme i tako razdrmati momčad. To smatram svojom najvećom pogreškom. Jednostavno nisam smio dopustiti da momčad dođe u stanje nekakve nirvane u kojoj je sada. Onda se na to nadovezala cijela ta priča s lošim vremenom, odgodama susreta i nemogućnošću treniranja. Od početka priprema za proljetni dio sezone sve je nekako čudno. Sve je naopačke, a na to se u posljednje vrijeme nadovezao i nedostatak sportskog karaktera - kaže trener bijelo-plavih.

Vraćati se na susrete s Lokomotivom i Rudešom više nema smisla. Treba gledati unaprijed i što prije pronaći formulu koja će vratiti balans i bolju igru.

- Ma, nije mi jasno zbog čega smo na utakmicama tako jalovi i bezopasni. Radimo možda i najbolje otkako sam ovdje. Pripreme za utakmice vrlo su kvalitetne i analitički odlično pripremljene, kada na treninzima uvježbavamo neke stvari oko igre to izgleda vrlo dobro, a onda nas na utakmici nema nigdje. Ne mogu ja reći kako dečki ne žele, ili se ne zalažu, ali nedostaje nam ona prava iskra agresivnosti - objašnjava Zekić.

Naravno, nakon tog brodoloma u Kranjčevićevoj s nestrpljenjem se očekuju potezi koje će povući trener. No, ne treba očekivati nikakve revolucionarne stvari.

- Pokušao sam i ranije malo hladiti neke igrače ne bih li od njih dobio pozitivan impuls, ali dogodilo se obrnuto. Kad su sjeli na klupu opustili su se još više. Dakle, to očito nije rješenje pomoću kojeg mogu doći do željene energije unutar momčadi - tvrdi Zekić.

Ipak, u utakmici protiv Rudeša, uz sva zla, dogodilo se i ponešto dobroga.

- Jambor je odigrao vrlo dobro, ali je to možda prošlo malo nezapaženo zbog konačnog rezultata. Ispunio je baš sve zahtjeve koje smo stavili pred njega - otkriva trener osječkog prvoligaša.

Problem mu predstavlja ozljeda najjačeg napadačkog oružja Erosa Grezde. Iako je počeo trenirati njegov nastup je pod ozbiljnim upitnikom zbog problema sa zgolobm. Izvjesno je kako se u konkurenciju za momčad vraća Mudražija, ali je najvažnije pitanje hoće li se u momčad vratiti one najvažnije stvari - agresivnost i kolektivni duh. Zato i nije čudno što trener na pitanje o momčadi koju će suprtostaviti Istri 1961 ne odgovara izravno:

- Uopće nisu važna imena koja će biti u prvoj postavi, nego je važno hoćemo li se vratiti načinu igre koji nam je donosio pobjede, a napustili smo ga. Često sam govorio kako uvijek moramo biti na gornjoj granici našeg maksimuma ako želimo pobijediti bilo koga. Kada to izostane onda smo u problemima - zaključio je Zoran Zekić, trener nogometaša Osijeka.

Zapravo, sutra će sve biti u rukama igrača. Nisu oni zaboravili igrati nogomet, zaboravili su samo formulu pomoću koje su pobjeđivali. Valjda je to bila samo privremena amnezija, jer vjerujem da su iz nastupa protiv Lokomotive i Rudeša naučili kako ne trebaju igrati.