Imamo hit! - kratko je i glasno izrekao Božidar Šnajder na jučerašnjoj konferenciji za novinare održanoj u gledalištu, kako bi što prije ponosno javnosti pokazali što je autorski tim, na čelu s redateljem Robertom Boškovićem, pripremio za premijernu večer, planiranu za petak, 13. travnja, u 20 sati. Nakon punih 60 godina na scenu postavljaju operetu “Kod bijelog konja” za koju je glazbu napisao Ralph Benatzky, a koja je u Osijeku, kao dramska predstava, prvi put igrana 1908. (Zanimljivo je da je u inscenaciji iz 1958. glavnu ulogu Leopolda Brandmeyera igrao Almas Tudaković, otac Nenada Tudakovića, kojega ćemo u petak gledati kao tvorničara Wilhelma Gieseckea; alternacija mu je Ladislav Vrgoč).

Iako mu je do isteka mandata (i odlaska u mirovinu) ostalo još nešto više od godinu mandata, Božidar Šnajder neumorno radi i promovira kazalište, djelatnike i svoj program koji je započeo prije tri sezone i u kojemu je naglasak upravo na opereti i mjuziklu. Do kraja će mandata publici 'isporučiti' još jedan mjuzikl, obećao je, ponosan što u ovoj uistinu masovnoj predstavi mnoštvo glazbenih rola igraju članovi dramskog ansambla, među kojima je apsolutna zvijezda - složili su se svi - Ivan Ćaćić.

- Svima koji pitaju zašto opet Robert Bošković režira, odgovorit ću da je napravio dobru predstavu, Verdijeva “Trubadura”, i ja vjerujem u njega. Autorska ekipa su ljudi koji nisu tašti, ne ljute se, otvoreni su za razgovor, dogovor - zadovoljan je intendant, ističući da, bude li žiri objektivan, očekuje Nagradu hrvatskog glumišta, kako za predstavu u cjelini, tako i za pojedince. Jer, dodaje, ova predstava to zaslužuje, kao i mjuzikl “Moje pjesme, moji snovi”.

Zahvalan na ponovno pruženoj prilici je i Bošković, uvjeren da je povjerenje opravdao.

- Žao mi je što je intendanta sustigla dob za odlazak u mirovinu, ali samo radnu, jer on vjeruje u svoje kazalište, ljude i projekte - naglasio je redatelj, koji je sretan što su napravili dobar posao. Odnosi se to posebice na kostimografsko-scenografski dvojac - Dušku Nešić Dražić i Vesnu Režić, koje su napravile svojevrsnu repliku života 1930-ih i onodobnog hotela u Austriji, prepunog detalja.

- S 200 tisuća, pola milijuna ili milijun kuna, i ja bih mogao napraviti dobru scenografiju, a ne znam ni gumb prišiti na hlače. Vesna i Duška stvorile su autentičan ugođaj - dodaje Bošković, ne umanjujući ničije zasluge, od oblikovateljice svjetla Vesne Kolarec do svoje desne ruke, asistenta i glumačkog pedagoga Vedrana Komeričkog, koji je glumu diplomirao na osječkoj Umjetničkoj akademiji.

- Dva i pol mjeseca smo radili, umoran sam, ali na dobar način - zaključio je Robert Bošković, na čiji je prijedlog u ansamblu i Bojan Jambrošić, kojemu, podijelio je s medijima i kolegama, imponira što je u nacionalnom teatru i ovom projektu, a žao mu je što će uskoro “otići”. Zahvalan je Osječanima na gostoprimstvu i veseli se premijeri.

- Zvijezda treba biti Ćaćić! Ova će ga uloga baciti u visine, gdje mu je i mjesto i što će on opravdati - dodao je Šnajer, poručivši Bojanu Jambrošiću da je umjetnik kojega bi svako kazalište htjelo imati, a za mladu je Janu Pogrmilović (koja s Goranom Biondić alternira ulogu Ottilije) rekao kako hrvatsko glumište na nju treba računati.

Ćaćić je rekao da su svi u projektu zvijezde i da glumci najbolje progovaraju sa scene.

Na koncu se stidljivo medijima obratila kostimografkinja, naglasivši kako su iza njih dva mjeseca napornog rada, a posebno velik, težak i divan posao odradile su djelatnice krojačnice, koje su sašile mnogo kostima, često joj pomažući pri nedostatku kreativnosti.

- Radili smo u simbiozi - dodala je Duška Nešić Dražić.

Dirigent je Mladen Tutavac, tekst je adaptirao i dramatizirao Davor Špišić, koreograf je Dejan Jakovljević. U glavnoj se ulozi Josephe Vogelhuber izmjenjuju Ivana Medić i Vesna Baljak, alternacija Ivanu Ćaćiću je Robert Adamček, Jambrošiću pak Filip Hozjak (od lani član Zbora HNK-a u Osijeku; pobjednika 6. kategorije operni ansambli s Borisom Šilijem, na 2. međunarodnom pjevačkom natjecanju “Lav Mirski”), Adamček s Matijom Kačanom 'dijeli' ulogu Sigismunda Suelzheimera, kao prof. Hinzemann izmjenjivat će se Miroslav Čabraja i Duško Modrinić, Sanja Toth je Maerchenn, Antonija Pintarić je Klaerchen, Vesna Baljak/Sandra Lončarić su Kancelarka, a glume/pjevaju i Aljoša Čepl/Antonio Jakupčević, Jasna Komendanović, Danijela Božićević i mnogi drugi.